Šta je "glas"?
To je osećaj u nama koji nas uverava da će nas naša okolina čuti i da ćemo imati uticaj na nju. Samo izuzetni roditelji podržavaju i podstiču dečiji glas i poštuju ga od rođenja kao i svoj sopstveni.
Kako možete dati detetu "glas"? Evo tri pravila:
- Pretpostavite da je ono što vam dete govori o svetu podjednako važno kao i ono što vi govorite.
- Pretpostavite da možete da naučite od deteta koliko i ono uči od vas.
- Uključite se u njegov svet kroz igru, aktivnosti, razgovor – ne tražite od njega da uđe u vaš svet kako bi ostvarili kontakt.
Važno je početi sa primenom ovih pravila od rođenja. Dete razvija glas vrlo rano i ako kritično razdoblje prođe, a osećaj podrške nije razvijen, teško je, a ponekad i nemoguće povratiti ga. Panika, beznađe i samoća koji se zatim javljaju mogu trajati celog života. Veliki deo terapeutskog posla u radu sa takvim ljudima odnosi se baš na traganje za izgubljenim ili neostvarenim glasom u detinjstvu.
Kako izgledaju deca sa "glasom"?
Imaju samosvesnu ličnost koja ne odgovara njihovim godinama. Zauzimaju se sama za sebe kad je potrebno. Govore šta misle i nije ih lako uplašiti. Skladno prihvataju neizbežne frustracije i životne poraze i stalno idu napred. Ne boje se da isprobaju nove stvari ili da preuzmu rizik. Ljudi svih godišta uživaju u razgovoru sa njima.
Kad deca stišavaju svoj "glas"?
Ako se roditelji ne uključuju u dečiji svet, već očekuju da deca uđu u njihov da bi ostvarili kontakt, počinjena šteta može trajati ceo život. Ipak svaki karakter se prilagođava na svoj način: neka deca po prirodi nisu sposobna za agresivno traženje pažnje. Ako niko ne ulazi u njihov svet, nesvesno primenjuju pasivniju strategiju. Stišavaju svoj "glas" i udovoljavaju roditeljima smanjivanjem zahteva.
Kao odrasli, ovakvi ljudi su nežni, osetljivi i nedostaje im samopouzdanja. Velikodušni su i brižni, često volontiraju u dobrotvornim organizacijama, skloništima za životinje i slično. Stalno osećaju ljudsku patnju kao svoju vlastitu i proganja ih krivica ako ne mogu da ublaže tu nesreću. Većini oni izgledaju kao sjajan model ljudskosti. Nažalost, ove osobine su neposredni pokazatelj da nemaju "glas", ili je vrlo slabašan, a ta "bezglasnost" im izaziva bol.
Svaki roditelj treba da stremi da svom detetu osigura "glas". Pogledajte iskreno unutar sebe. Ako ne možete da primenite tri pravila, potražite pomoć što pre. Nije sramota. Uz puno truda, možete prekinuti i razbiti međugeneracijski krug i pokloniti svom detetu (i konačno, njegovoj deci) ovaj lep poklon.
Izvor Roda.hr via pametnica.harfa.hr