Dan žena se obeležava u svetu u spomen na 8. mart 1857, kada su radnice iz tekstilne industrije izašle na ulice zbog loših uslova rada i niskih plata. Protesti su se nastavili i kasnijih godina da bi kulminirali 8. marta 1908. kada je 15 000 žena zaposlenih u tekstilnoj industriji u Njujorku protestvovalo tražeći kraće radno vreme, bolje plate, pravo glasa i zabranu rada za decu. Policija ih je rasterala, ali su one dva meseca nakon toga osnovale sindikat.
U narednoj godini usledio je dug štrajk da bi 1910. na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena socijalista u Kopenhagenu, uz prisustvo predstavnica Sindikata američkih žena i na inicijativu aktivne nemačke socijalistkinje Klare Cetkin, jednoglasno bio prihvaćen predlog za ustanovljavanje Dana žena.
Kao rezultat odluka u Kopenhagenu i predloga Klare Cetkin, 1911. Dan žena obeležen je prvi put u Austriji, Danskoj, Nemačkoj i Švajcarskoj. Učestvovalo je više od milion ljudi, a pridružile su im se i žene iz Francuske, Holandije, Rusije i Švedske.
Ali Dan žena nije nikako nevažan praznik već simbol borbe za ostvarivanje ženskih ljudskih prava. Žene su znale za šta se bore i nisu se lako za to izborile.
Na Zapadu je Dan žena u velikom broju zemalja prestao da se obeležava tridesetih godina prošlog veka, uglavnom zbog toga što se ovaj praznik povezivao sa komunizmom. Istovremeno, u mnogim komunističkim državama taj praznik izgubio je svoju ideološku osnovu i postao prilika za dobru zabavu uglavnom pripadnicima muškog pola dok su se žene zadovoljile karanfilom i eventualno bombonjerom.
A kakvo je stanje danas?
Prema istraživanju Svetskog ekonomskog foruma "The Global Gender Gap 2021" o ravnopravnosti polova u području ekonomije, politike i obrazovanja, prva mesta su pripala Islandu, Finskoj, Norveškoj, Novom Želandu i Švedskoj. Srbija je na 19. mestu, dok je Slovenija na 41. a Hrvatska na čak 45.
Ovaj izveštaj pokazuje uticaj jednakosti među polovima na prosperitet i ekonomsku konkurentnost jedne zemlje. On šalje jasnu poruku i pomaže da se shvati iz kog razloga neka država napreduje a neka ne.
Kada se uporede podaci iz 136 zemalja koje su pokrivene ovim istraživanjem vidi se da su muškarci i žene najviše izjednačeni u zdravstvenoj zaštiti i u obrazovanju dok se njihova ekonomska izjednačenost zaustavlja na 60% a političko jačanje na samo 16%. Ako su žene obrazovane i zdrave koliko i muškarci sasvim je očekivano i da im se obezbedi mesto u ekonomiji i učestvovanje u procesima donošenja odluka.
Ipak, iako je učinjen znatan pomak u prepoznavanju i zaštiti ženskih ljudskih prava, žene još uvek nisu ravnopravne s muškarcima. U proseku imaju manja primanja od muškaraca za isti posao, teže dolaze do poslova, a i dalje su u velikom procentu žrtve različitih oblika nasilja. Ulazak na tržište rada i bolji društveni položaj žena, u većini zemalja nije doveo i do jednake podele rada u porodici. Rezultat toga je dvostruka opterećenost žena koje osim na poslu rade i kod kuće posvećujući se porodici i kućnim obavezama više od muškaraca.
Neke od stvari za koje se današnje žene bore su: izjednačavanje plata između muškaraca i žena za obavljanje istog posla, slobodniji izbor radnog vremena, rad od kuće, skraćeno radno vreme i sl.
Da li vi obeležavate Dan žena i da li vaše ćerke (i sinovi) znaju zbog čega je on važan?