Sukob kao važno iskustvo
Kroz sukob sa drugom decom ili braćom i sestrama dete brani svoj položaj ili jasno izražava svoj stav. Sukob predstavlja važno iskustvo u kom deca uče da izražavaju svoje potrebe i želje i da u njih uvere druge, da pronađu svoje mesto u grupi, ali istovremeno uče kako da shvate i tuđe stavove, a možda i kako da podnesu poraz, kada da se povuku. Deca imaju snažan osećaj za pravdu i sklona su burnom reagovanju na uskraćivanje i doživljaj nepravde. Sukob često nastaje zbog detetove reakcije na ono što mu je rečeno da sme ili ne sme da uradi. Često u takvim situacijama svađa može da izbije u tili čas, ali pojašnjavanjem pravila može da bude i blagovremeno sprečena.
Učite decu granicama
Učenje granica u konfliktima
Za sukob je uvek potrebno dvoje. Kada se deca svađaju mogući su i fizički obračuni, moguće je da jedno od dece i razbije nešto. Zato je važno da deca razumeju da je sukob dozvoljen, ali da sva ponašanja nisu dozvoljena. Važno je da odrasli jasno postave granice šta je u sukobu apsolutno zabranjeno, a to su na prvom mestu fizički obračuni i razbijanje stvari. Ukoliko u svađi i dođe do takvih situacija deca treba da preuzmu odgovornost za nastalu situaciju tako što će snositi posledice svog ponašanja, a ukoliko nešto razbiju potrebno je da zajedno učestvuju u popravljanju štete.
Uloga odraslih u dečijim svađama
Posvađana deca često dolaze kod odraslih tražeći od njih da posreduju u sukobu. U takvoj situaciji odrasli je samo osoba koja olakšava, a ne presuđuje. Važno je dopustiti svakom detetu da ispriča svoje viđenje i razloge sukoba, pri čemu je potrebno da ga drugi slušaju ne prekidajući ga pri izlaganju. Dovoljno je da kada npr. dete iznosi svoju situaciju i viđenje, odrasli pita “I šta sad?“. Često već samo slušanje drugog smanjuje tenzije i otvara prostor za neka bolja rešenja. Odrasli mogu i da podstaknu dete na iznošanje predloga i time pomognu deci u sukobu da zajedno dođu do rešenja.
Deca u svađi mogu da budu prilično uporna u svojim nastojanjima da protivniku dokažu da su u pravu, a što odrasle može poprilično iznervirati. Važno je da pri tome odrasli ne „izgube živce“ već da mirno i odlučno decu razdvoje i udalje na neko vreme da bi im dali mogućnost da se smire, a tek kasnije da se vrate i nastave sa igrom.
Deca u svađi
Razvoj alternativnih načina rešavanja sukoba
Porodična atmosfera u kojoj se redovno i otvoreno razgovara o problemima i u kojoj je dopušteno iskazivati svoja osećanja pa tako i ljutnju pojedinih članova porodice prema drugima može i da spreči neke buduće svađe. Za dete je važno da zna da ima pravo da bude ljuto na mamu, tatu, braću i sestre. Zajednički razgovori o problemima doprinose razumevanju sebe i drugih i pomažu detetu da razvije alternativne načine reagovanja i rešavanja sukoba. Sa detetom treba razgovarati o nesuglasicama.
Važno je decu naučiti da govore o stvarima i situacijama u kojima se ne osećaju dobro i koje im se ne sviđaju. Mnoga deca nisu u stanju da iskažu svoju ljutnju ili nezadovoljstvo, ali se prema njihovom ponašanju može zaključiti da nešto nije u redu. Za dete je važno da prepozna sopstveno nezadovoljstvo i ljutnju kako bi moglo da nauči kako da ih iskaže u prihvatljivom obliku. Pored toga je važno da nauči da prepozna i kod drugih emocije poput ljutnje kako bi bilo senzibilizovano na prepoznavanje tuđih osećanja. Ovo naročito važi za ljutnju i nezadovoljstvo da bi dete znalo da izbegne situacije u kojima bi moglo doći do sukoba. Veoma je korisno posmatranje ponašanja drugih ljudi jer pomaže detetu u učenju prepoznavanja ljutnje kako kod sebe tako i kod drugih.
Svađe i emocije
Roditelj kao uzor
Treba naglasiti i da roditelji svojim ponašanjem daju primer deci. Ako roditelj u sukobu vređa druge i gubi kontrolu, uči i dete takvom ponašanju. Roditelj koji iznosi svoje argumente i stavove jasno i takođe izražava i priznaje sopstvena osećanja bez pokazivanja agresije i ne ponižavajući pri tome sugovornika uči dete da i sukob može biti zdrav deo života. Ukoliko emocije ipak nadvladaju važno je izviniti se zbog svog ponašanja pa tako i dete naučiti da nakon konflikta ponovo dolazi pomirenje i međusobno slaganje.
Napisala: Dr. Renata Zdenković spec. psihijatar
Izvor: www.poliklinika-djeca.hr