Kako da bolje pripremite svoje dete za život

3min
Dok su deca mala čitamo im bajke i priče sa nekom poukom ili srećnim krajem. Princeza uvek nađe svog princa. Palčica, iako je minijaturna, nađe svoju srodnu dušu. Tri praseta uspeju da se...

Bilo bi poželjno da naša deca budu pripremljena i na one loše strane života, kao što je nepravda, gubitak voljenih osoba ili bilo koja druga teška situacija. S obzirom da ovo može zvučati surovo, svaki roditelj ima želju da zaštiti svoje dete od patnje bilo kakve vrste.

 

To uverenje potiče od činjenice da je ljudska beba kada se rodi, u odnosu na sve druge sisare, potpuno bespomoćna. Mali majmun se rukama drži za mamu, guščići je prate u stopu, a naša beba čeka da je neko uzme i prigli uza se. Jedino što ima je plač i na taj način komunicira kada je gladna, ili kada joj je hladno, ili je nešto boli. Uglavnom su majke te koje prve reaguju na plač deteta i jure da ispune njegove potrebe. I tako od samog početka, roditelji zauzmu zaštitničku ulogu u odnosu dete – roditelj.

 

Samo, što mnogi od nas i preteraju u toj zaštiti, i kada dete dovoljno poraste da vidi nepravdu i lošu stranu života, mi umesto da objašnjavamo, mi uradimo sve što je moguće samo da dete sklonimo iz te “preteće” situacije, uljuljkavajući ga do besvesti. Čini se da mi preuzimamo ulogu glavnog projektanta njihovog života, a negde smo ipak svesni da ćemo u startu biti neuspešni u tome.

 

Kako pripremiti dete za život? Kako da ga sa jedne strane zaštitimo onoliko koliko je potrebno, a sa druge strane ga pustimo kako bi bilo dovoljno spremno da se suoči sa pravim životom?

 

Pomirite se sa činjenicom da je nemoguće zaštiti dete od svake potencijalnoteške i opasne situacije.

Život je nepredvidiv i kada smo se rodili, niko nam nije obećao da će nam život biti apsolutno siguran. Zbog toga, iako zauzimate zaštitnički stav prema svom detetu, to vam neće biti garancija da ćete ga uvek “spasiti”. Onog trenutka kada prihvatite ovu istinu, nećete stvarati ni sebi, ni svom detetu pritisak i tenziju koja će ga sputavati da upoznaje svet oko sebe. Kada dete oseti da ste vi rasterećeni, biće vam zahvalno, i preuzeće brigu o samom sebi mnogo lakše.

 

Koliko god vi želeli da vaše dete ne pati, ne mora da znači da će ta vaša dobronamerna želja biti ispunjena.

Ono će imati mnogo situacija u kojima će osećati tugu ili povređenost. Nekad će biti gladno, a vi nećete iz nekog razloga moći odmah da ga nahranite, pa će morati da se strpi. Možda će se zaljubiti, a ljubav mu neće biti uzvraćena.  Možda će izgubiti neku voljenu osobi zbog čega će ta patnja trajati duže i određeno vreme će biti teško. Pustite vaše dete da oseti težinu tih situacija i objasnite mu da je to deo života. To će mu pomoći da  se bolje suoči sa neprijatnim i teškim situacijama kad poraste.

 

Budite odrasla osoba i pokušajte da prihvatite nepravdu kao deo života, ali podsetite sebe na situacije kada su ljudi i svet bili pravedni prema vama.

Kada to shvatite, lakše ćete naučiti svoje dete da je lepota života upravo u toj salati koju on servira, i vama, i vašem detetu. Nekada će biti ljut na druga koji mu je polomio igračku, a nekad će taj drug da mu se izvini za učinjenu štetu, i tada će prijateljstvo među njima postati jako i dugotrajno. Svakako, iz svake loše situacije je moguće naučiti nešto novo što će nam kasnije koristiti.

Život je pun prelepih trenutaka i sreće, ali je isto tako i sumoran. Kada je loš dan ili deo godine, možemo osećati i tugu, i ljutnju,i povređenost, i zavist prema drugima, i  ljubomoru prema svom partneru.

 

Pomirite se sa tim da ste čovek i da su i negativna osećanja potpuno ljudska.

Kada vaše dete oseti to kod vas, i ono će lakše prihvatati ta negativna osećanja koja niko ne voli, ali su regularnost u našim životima. Ona traju neko vreme, ali i prolaze.

 

 

Iako ste roditelj, iako želite da budete savršeni za svoje dete, vi ste opet samo čovek i nekad pogrešite, čak napravite i “krucijalnu” grešku.

Kroz svoje primere, učite svoje dete da prihvati sebe kao osobu koja može da pogreši, ali može i da se ispravi. Ukazujte mu na to da i drugi mogu da pogreše, i da bi bilo dobro za njega da prihvate druge onakve kakvi jesu, bez osuđivanja njihovih postupaka.

 

Na ovaj način, gajićete dete koje je svesno postojanja životnih patnji, spremnije je da se suoči sa njima, ali u isto vreme zna da je život pun radosti i sreće, i ostaće realni optimista bez obzira na nedaće koje mogu da ga pogode.

 

 Autor: Nikolina Milosavljević, Dipl. Psiholog, Kouč i trener veština za roditelje

 

Nikolina za sebe kaže da je pre svega mama jedne devojčice, a onda i psiholog po obrazovanju, kao i strastveni kouč  i trener za roditelje. Njen pristup edukaciji  i savetovanju roditelja se razlikuje od ostalih po tome što polazi od toga da roditelj treba da promeni sebe i svoj način razmišljanja, kako bi bio uspešan u vaspitavanju svojih mališana.

 

Ona pomaže roditeljima da razumeju sebe u svojoj ulozi mame ili tate, i uči ih novim veštinama i znanjima koje im pomažu da efikasnije odgajaju svoju decu. Pored toga, usmerava ih kako da istraju u teškim trenucima (razvod, smrt drugog supružnika i slične krizne situacije za jednu porodicu) i ostanu svoji kako bi bili dovoljno dobri roditelji svojoj deci.

 

Na sajtu www.koucingzaroditelje.rs možete  se informisati kako Nikolina radi sa klijentima, poslati joj pitanje u vezi sa vašim nedoumicama u vaspitavanju, kao i da zakažete svoju prvu koučing sesiju. Uvek je možete kontaktirati na telefon: 065 20 300 17.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *