Neka deca lakše sklapaju prijateljstva i upoznaju ljude, uživaju u grupnim aktivnostima i razgovorima, dobro organizuju aktivnosti za sebe i druge, znaju da probude interes drugih za neki zajednički posao, misle na to šta je ispravno a šta pogrešno, važno im je kako se drugi osećaju.
Sve ove sposobnosti spadaju u njihovu socijalnu ili interpersonalnu inteligenciju koja se odnosi na sposobnost razumevanja i mudrog upravljanja međuljudskim odnosima i koja je usko povezana sa emocionalnom inteligencijom. Najbolje je što postoje načini da naučite dete kako da stiče prijateljstva i bolje se slaže sa vršnjacima. Evo nekih:
Obratite pažnju na probleme koji se javljaju među drugarima
Svako dete se nađe u nekom problemu sa drugarima. Osluškujte šta se dešava i pomozite detetu da razume svoja osećanja. Nemojte mu govoriti šta treba da radi jer mu na taj način samo govorite da je nesposobno, ne pomažete mu da ništa nauči iz situacije. Razumevanje sopstevnih osećanja će mu pomoći da nađe rešenje za nastali problem.
Slika: Matts Homes/flickr.com
Nemojte zastupati jednu stranu kada se dete posvađa sa drugarom ili drugaricom
Saslušajte detetovo viđenje stvari i ponašajte se kao ogledalo njegovih osećanja. Možete zajedno pretpostaviti koja su osećanja drugog deteta sa njegove tačke gledišta, ali nikako nemojte okriviti jednu osobu. Razgovarajte kako se drugo dete možda osećalo u datom trenutku i zašto je moglo da reaguje na način na koji je reagovalo.
Slika: Mike Baird/flickr.com
Pomozite detetu da izrazi svoje potrebe bez napada na drugu osobu
Ovo je pravi izazov za sve nas! Vi treba da ste tu kao vodič kroz situaciju a dete je tu da vežba. Potrudite se da budete dobar primer. Na primer, naglasite važnost postavljanja pravila: “Možeš li da kažeš tvom drugu Marku da voliš rvanje sa njim, ali su vam potrebna pravila da biste bili bezbedni, kada jedan kaže DOSTA to znači kraj.”
Slika: Ashraful Kadir/flickr.com
Prihvatite detetovo viđenje drugih osoba
Deca hoće da se igraju sa svima ali da istovremeno sve bude po njihovom. Važna veština koju treba da nauče je veština pregovaranja. Pomozite im postavljanjem pitanja koje vodi ka rešavanju problema: “Da li ti je važnije da se igrate kako ti kažeš ili da Nikola bude u tvom timu?”. Kada se radi o tome da je drugo dete zapovednik u situaciji vašem detetu će biti potrebna pomoć u pregovaranju. Navedite dete da nauči da saopšti drugarima kada ne želi da astavi igru po njihovom već zamoli za promenu koja će se dopasti svima. Može reći na primer: “Celo jutro se igramo po vašem i stvarno sam se umorila. Ajde da promenimo igru i radimo nešto što se svima sviđa”.
Slika: Matthew Freeman/flickr.com
Pomozite detetu da se izbori sa malim zapovednicima
Nemojte odmah govoriti “nije on takav” i sl.kada dete izrazi svoje viđenje neke osobe. I ono ima pravo na svoju percepciju. Pitajte ga za objašnjenje i razjasnite situacije. Na primer, umesto da nakon svađe sa drugaricom kažete: “Nije ona htela da bude bezobrazna prema tebi. Moraš da je pozoveš na rođendan.”, pokušajte efektivnijom rečenicom tipa: “Izgleda kao da te je tvoja drugarica povredila. Toliko si ljuta da ne želiš ni da je pozoveš na rođendan?”. Ovakvom rečenicom pozivate dete da sagleda svoja osećanja, prevaziđe svoju ljutnju i donese bolju odluku.
Slika: Sherman Geronimotan/flickr.com
Pomozite detetu da smisli različita rešenja
Često se dešava da dete, nakon što je bolje shvatilo svoja osećanja, bolje zna šta treba da uradi i kako da reaguje. U tim situacijama obično prolazi svaka ljutnja i dete ponovo traži drugara. Međutim, ako se to ne desi, pomozite mu da razmisli. Ima trenutaka kada je detetu potrebna pomoć roditelja, kada mu je potrebno usmeravanje.
Slika: Mitya Ku/flickr.com
Obratite pažnju na signale i reagujte
Postoje jasna ponašanja koja signaliziraju poziv za pomoć. Na primer, roditelji znaju često da opravdavaju pojavu upotrebe sile kod njihove dece kao razumljivu reakciju malog deteta. Potrebno je međutim biti obazriv, ovakvo ponašanje može da pređe u naviku i roditelj se može naći u situaciji da ne zna kako da reaguje kada njegov osmogodišnjak udari drugara. Kada se deca, čak i dvogodišnjaci, ponašaju agresivno, to je jasan signal da im je potrebna pomoć roditelja da se izbore sa intenzivnim osećanjima koja upravljaju njihovim postupcima (obično se radi o strahu). Kada dete koje je krenulo u školu još uvek koristi silu za rešavanje problema, to je već jasan znak da mu je neophodna vaša pomoć. Ako vas nazove roditelj drugog deteta i kaže da je ono primilo udarac od vašeg mališana, prihvatite taj poziv ozbiljno.
Pomozite vašem detetu da razmisli o tome kakobi se ono osećalo u takvoj situaciji, poozite mu da nauči kako da se izvine. Pomozite mu da nauči da se kontroliše.
Slika: Pawel Loj/flickr.com
Vežbajte socijalnu inteligenciju
Obezbedite svakodnevno vreme za vaše dete, makar i pola sata svakoga dana, za igru i ispoljavanje osećanja. Dobre igre su tumačenje raspoloženja prema izrazu lica, pokazivanje sopstvenih osećanja govorom tela, planirani uticaj na osećanja drugih i sl. Da bi dete što bolje razvilo svoju socijalnu inteligenciju potrebno mu je mnoštvo prilika za igre uloga, rad u grupi, saradnju sa vršnjacima, stvaranje timova za rešavanje problema, organizaciju kviz aktivnosti, grupne diskusije, organizaciju događaja i proslava i sl.
Slika: čitateljka sajta za „Moje uživanje u čaju“
Kako se vaše dete snalazi u odnosima sa vršnjacima?