Zvuči vam poznato? Svako nekad izgubi živce sa decom. To nas ne čini lošim roditeljima. Ljudi smo i neslaganje čini deo svakog odnosa. Vikanje s vremena na vreme neće traumatizovati vaše dete za ceo život. Međutim ono ne bi trebalo da postane osnovni način rešavanja konflikata. Tako dajemo deci loš primer.
Nikada ne bi vikali na stranca koji nam traži nešto s čim se ne slažemo, pa zašto onda vičemo na naše voljene? Ne samo da bi trebalo ukazati deci istu ljubaznost već su istraživanja pokazala da vikanje izaziva joše gore ponašanje!
Što više vičemo na decu to su ona "zločestija" što vodi ka još vikanja i još većim problemima. Neke studije su pokazale da česte svađe i vikanje dovode do svađa sa prijateljima, laganju i znacima depresije.
I kako se posle svađe vratiti na pravi put i uspostaviti opet dobar odnos sa detetom? Imamo za vas 6 koraka koji će vam pomoći u tome:
Ne mora vaša reč da bude poslednja. To vas ne čini „pobednikom“. A ni deca neće saslušati vaše mudre reči bez obzira koliko ste glasni.
Time out
Ne za vašu decu. Za vas!
Vikanje je emotivna reakcija. Dr.Laura Markam u knjizi "Miroljubivi roditelji, Srećna deca: Ne vičite, povežite se" kaže: Svako se ponekad nađe u situaciji "beži ili bori se" i dete tada izgleda kao neprijatelj. Kada nas preplavi bes, fizički smo spremni na borbu. Hormoni i neurotransmiteri kolaju našim telom.
Stoga, u trenutku kad shvatite da vičete, prestanite i udaljite se. Predahnite. Smirite se da biste razgovarali hladne glave. Ne mora vaša reč da bude poslednja. To vas ne čini „pobednikom“. A ni deca neće saslušati vaše mudre reči bez obzira koliko ste glasni.
Izvinite se
Iskreno izvinjenje ruši sve barijere. Izvinite se: „Žao mi je što sam vikala. Nekad se iznerviram jer se ne slažemo ali to nije u redu. Pokušaću biti bolja.“
Kada se izvinimo pokazujemo deci kako smo preuzeli odgovornost za svoje ponašanje i dajemo im primer da urade isto.
Recite im da ih volite
Kako odrastaju, deca pomeraju granice. A to pomeranje granica neminovno izaziva sukobe. Sukobe koji su nabijeni emocijama i raznim rečima zbog kojih deca posumnjaju u vašu ljubav.
Jedan od načina da razbijemo tu sumnju je da decu bezuslovno podržavamo. Karl Rodžers, suosnivač Centra sa psihologiju veruje da je ovo najbitnija stvar u rešavanju problema sa drugima.
Deci treba stalno da pokazujemo rečima i delima da smo uz njih i da ih prihvatamo bez obzira šta kažu ili urade. Taj pozitivan odnos utiče na odrastanje i jača njihovo samopouzdanje. Lako ćete ga preneti i rečima: “Možda se trenutno ne slažemo, ali i dalje te volim“. Iako ste trenutno u svađi dete će biti sigurno u vašu ljubav.
Otkrijte uzrok svađe
Najlakši način da ovo uradite je da saslušate dete i ono vas. To se naziva aktivno slušanje. Karl Rodžers, pionir u ovoj oblasti, kaže.“ Ljudi koji primenjuju ovaj novi i poseban način slušanja bivaju emotivno zreliji, otvoreniji za nova iskustva, manje odbrambeni, spremniji na saradnju i manje autoritarni“. Odličan opis dece kakvu želimo zar ne?
Deo aktivnog slušanja je korišćenje rečenice „Ja..“ da bi izrazili svoja osećanja bez vikanja. To su rečenice koje počinju sa „Ja osećam..“. „Ja mislim…“ ili „Ja verujem..“.
Kada kažete „Ja osećam..“ vi ste odgovorni za to osećanje a ne dete. Preuzimanjem odgovornosti i krivice za svoje postupke smanjujemo napetost i otpornost deteta da nas sasluša. Zatim treba da saslušamo njega šta ima da kaže. Kad vam izloži koren problema dobićete potpuno novu perspektivu tog problema i lakše ćete ga rešiti.
Neka dete smisli rešenje
Rešenje problema se uglavnom nalazi u rukama onih koji se svađaju. Dete ga najčešće već ima u glavi. Vi samo treba da ga podstaknete da ga verbalizuje. Neka istraživanja su pokazala da ako ljudi pomažu u rešavanju problema najčešće se pridržavaju dogovorenog.
Ukoliko se često svađate oko domaćeg pustite dete da samo napiše nedeljni raspored rada istog. Prestaće svađe a dete će smatrati da je ono sam smislilo rešenje i zato će ga poštovati.
Radite nešto zajedno
Kada rešite problem ostaje vam da povratite pređašnji dobar odnos. To nije teško ali je neophodno da bi se sprečilo ponovno vikanje.
Možete da slažete zajedno puzle, igrate karte ili odete u bioskop. Kada radite nešto zajedno nakon svađe obnavljate most nad svađom koja vas je razdvojila i stvarate nove kanale komunikacije.
U savršenom svetu svađe ne bi postojale, ali ovo nije savršen svet. Kada više ljudi živi pod istim krovom, neslaganja su neizbežna a neka od njih pretvaraju se u svađu i vikanje. To iscrpi dosta snage i stvara osećaj krivice.
Umesto toga, udahnite duboko. Prihvatite to šta se desilo i iskoristite za lični razvoj i jače veze. I kao jedan od načina za osnaživanje vašeg pozitivnog roditeljstva.
Laura Ling i Rebeka Eanes u knjizi "Pozitivno roditeljstvo u akciji", kažu: "Pozitivno roditeljstvo je verovanje u nesebičnost dece, verovanje da je ono što rade dobro. Da njihovo ponašanje oslikava njihova osećanja. Ono podrazumeva čvrste, nežne, stabilne i empatične roditelje koji razmirice između njih i dece vide kao priliku za razvoj sposobnosti rešavanja problema i rada na međusobnom odnosu."