Ljudi uglavnom pri spomenu krize srednjeg doba imaju u glavi sliku sredovečnog muškarca koji napušta ženu i porodicu, kupuje crveni kabriolet i odlazi sa mlađom ženom ne bi li prokušao da još jednom proživi svoju mladost. Ali, kriza srednjeg doba je mnogo više nego samo pokušaj vraćanja mladosti. Čak i onda kada ova slika jeste tačna i kada je kriza srednjih godina kod nekoga preslikani udžbenički primer, ostaje pitanje odakle dolazi tolika želja za povratkom u prošlost i zbog čega je trenutni život osobi toliko neprihvatljiv.
Podvlačenje crte
Suočavanje sa sopstvenom prolaznošču jeste jedan od problema sa kojima se ljudi u ovim godinama suočavaju, ali kriza srednjih godina je više od žalosti za mladalačkim danima, više i od poslovne i ekonomske krize ili bračnih problema. Ona predstavlja preispitivanje osobe o povezanosti slike koju ima o sebi, stavova i uverenja koje poseduje sa onim što u realnosti čini.
U onim retkim studijama gde psiholozi ispituju razvoj i promene u ovom periodu života fokus je pretežno na kriznim događajima koji se u to doba mogu desiti, na primer razvod braka ili otkaz na poslu. Ovakvi događaji zaista jesu česti pratioci krize srednjih godina, ali ih ne bi trebalo shvatati kao njene krajnje uzroke, što se često čini. Upravo zbog toga se kod mnogih ljudi ova kriza i ne prepoznaje sve dok ne dovede do drastičnih promena i životnih problema, toliko ozbiljnih da zaokupiraju svu pažnju. Tada se osoba usredsređuje na rešavanje krize na poslu ili u braku, a zanemaruje ono što se najčešće nalazi u pozadini svega, krizu u odnosu sa samim sobom.
Naravno, postoji mogućnost da se radi o realnim bračnim ili poslovnim problemima, ali isto tako su oni često i samo zaklon koji osoba koristi da bi sakrila realne uzroke nezadovoljstva sopstvenim životom. Srednje doba je period za podvlačenje crte i svođenje računa o tome šta se i koliko ostvarilo od životnih planova, pa nije ni čudno što se baš u tom periodu mnogi ljudi osete nezadovoljno i neostvareno.
Ona predstavlja preispitivanje osobe o povezanosti slike koju ima o sebi, stavova i uverenja koje poseduje sa onim što u realnosti čini. Podvlačenje računa u ovim godinama ne odnosi se samo na ostvarivanje poslovnih planova i ambicija već i na određivanje stepena u kome se osoba ostvarila kao ličnost i koliko je u svom životu ostala verna svojim principima i idealima.
Životne krize
Suočeni sa jedinstvenom individuom ljudi traže razloge krize u okruženju i opravdavaju sve probleme neadekvatnim uslovima na poslu ili lošim partnerskim odnosima. Izgleda da je mnogima teško da priznaju da je uzrok u njima samima. Biti u krizi u pubertetu deluje mnogo prihvatljivije i socijalno opravdanije nego priznati nestabilnost u zrelim godinama
Dugo se u psihologiji smatralo da nakon adolescencije razvoj nastavlja pravom uzlaznom putanjom i da nakon burne mladosti osobu čekaju samo mir i stabilnost. Sada se već zna da je i period između adolescencije i starosti pun uspona i padova i da su krize često i tada nezaobilazne faze razvoja. Ipak, mnogi i dalje polažu velike nade u mir koji ih čeka u odraslom dobu i stvaraju prevelika očekivanja koja kasnije otežavaju suočavanje sa neminovnim problemima koji se javljaju.
Jedna od posledica ovih pogrešnih uverenja jeste i stav da se u zrelom dobu ne sme drastično menjati život. Bitne poslovne i bračne odluke se, po mnogima, donose u mladosti, dok je odraslo doba rezervisano isključivo za napredovanje na putu izabranom dosta ranije.
Kako prepoznati krizu srednjih godina?
Odrasli ljudi već imaju izgrađene sopstvene karakteristične modele suočavanja sa problemima, pa je i način na koji se sukobljavaju sa krizom srednjih godina usklađen sa time i može se dosta razlikovati od osobe do osobe. Ipak, postoje neke zajedničke karakteristike koje se javljaju kod skoro svih ljudi koji se susreću sa ovim problemom. Pored postavljanja pitanja samom sebi kao što su „Ko sam ja?“, „Da li sam načino dobre izbore u prošlosti?“ i „Šta mi je dalje činiti u životu?“ tu su i:
- Osećanje ispraznosti i nezadovoljstva bez obzira na uspehe koji se postižu
- Dosadašnji način života prestaje da bude zanimljiv
- Potreba za drastičnim promenama u životu
- Povlačenje od porodice i prijatelja i osamljivanje ili kretanje u određenim zatvorenim grupama
- Zabrinutost zbog promena na vlastitom telu i osećaj gubljenja fizičke snage i privlačnosti
- Osećaj da se traga za nekim nedovoljno definisanim snom ili ciljem
- Izražena griža savesti za sve ono što se moglo, ali se nije postiglo
Ova osećanja su, u najvećem broju slučajeva, praćena pojačanim interesovanjem za sopstveni fizički izgled, depresijom, zloupotrebom alkohola ili kupovinom stvari neuobičajeno skupih u odnosu na ranije kupovne navike te osobe.
Ko su ljudi podložni krizi srednjih godina?
Ispitivanje problema koji stoje u osnovi krize srednjih godina povezano i je i sa pokušajima odgonetanja zašto su neki ljudi podložniji javljanju ove krize. Kako je i ovo psiholozima često postavljano pitanje, neki od njih se se usmerili na ispitivanje zastupljenosti ovog problema u različitim populacijama više nego ispitivanju srži samog problema. Tako se došlo do podatka da je kriza srednjeg doba retkost u Japanu i Indiji, za razliku od zapadnog sveta. Jedno od mogućih objašnjenja ovakve razlike može biti kult mladosti koji se propagira mnogo više u zapadnoj kulturi nego na istoku.
Ipak, istraživanja učestalosti javljanja krize kod ljudi su pokazala da i u zapadnom svetu ona nije zastupljena u meri u kojoj se po mnogima očekuje. Nasuprot verovanju da je kriza srednjih godina nešto kroz šta prolaze, ako ne svi, onda većina ljudi, pokazalo se da tek svaki deseti stanovnik zapadne Evrope prolazi kroz ovaj period života preživaljavajući pravu krizu. Ono što mnogi smatraju krizom zapravo su preispitivanja i prilagođavanja novim životnim situacijama koje zrelost zahteva, ali ipak ne toliko ozbiljni da bi ih trebalo smatrati pravom krizom.
Već na osnovu ovog istraživanja vidimo da odrasti ne mora značiti prekinuti sa svim traganjima i preispitivanjima. Izbori načinjeni u mlađim danima mogu se menjati i čak spremnost na takvu promenu ima najčešće pozitivan uticaj, bar što se poslovnog života tiče.
Iako postoji pretpostavka da su za javljanje krize srednjeg doba podložniji oni nestalniji tipovi ljudi, večiti tragači i oni skloni preispitivanjima i promenama, istraživanja su pokazala da izražena spremnost na promene ne mora predstavljati negativan faktor kada se radi o ovom problemu. Prilikom ispitivanja povezanosti promene posla ili partnera sa krizom srednjih godina, najupadljjivi rezultat bio je da je grupa onih koji su u mladosti menjali poslove bila dosta zadovoljnija i manje podložna javljanju krize u zrelom dobu. Čak i oni koji su u već odraslom dobu i dalje bili spremni na promenu posla, bili su stabilniji i ređe upadali u krizu. Izgleda da je ono što je njih činilo otpornijima na krizu srednjih godina zapravo činjenica da nisu imali osećaj “zaglavljenosti” u prethodno načinjenim izborima.
Ipak, promena partnera u zrelom dobu nije imala tako pozitivan efekat. Studija je pokazala da se ova vrste promene čak negativno odražavala na stanje ljudi i da su oni bili podložniji krizama.
Različitosti nošenja sa krizom kod muškaraca i žena
Kriza srednjeg doba, takođe, nije ni samo muški problem, kako se često veruje. Sreće se i kod muškaraca i kod žena. Ipak, postoji razlika u tome kako će različiti polovi reagovati na krizu i koji će problemi u tom trenutku biti najupadljiviji.
Kod muškaraca će najčešći „okidač“ za javljanje biti problemi na poslu, dok se žene u ovom periodu više žale na nemogućnost usklađivanja različitih socijalnih uloga. Žena, kao i muškarac, u tom periodu doživljava pik svoje karijere, ali isto tako mora pružati i emotivnu podršku deci koja u najvećem broju slučajeva upravo tada prolaze kroz svoje pubertetske, odnosno adolescentne krize. Održati čvrstinu na poslu i ostati negujuć prema porodici često se međusobno isključuje, te je ženi teško da ostvari sve ove uloge.
Između muškaraca i žena postoji i razlika u načinu na koji će se nositi krizom. Muškarci će pre beg od krize potražiti u vanbračnoj vezi, dok će žene za to pre koristiti plastičnu hirurgiju. Takođe se razlikuje i vreme trajanja krize, pa je prosečno vreme kod žena od 2 do 5 dodina, dok je kod muškaraca taj period nešto duži i traje od 3 pa čak i do 10 godina.
Svakodnevni stresovi, posao i kriza srednjeg doba
Jedan od najčešćih problema koje osobe u krizi srednjeg doba navode jeste nezadovoljstvo poslom. Karijera, onako kako je zamišljana u mladosti, retko se obistinjuje u zrelom dobu, što zbog mladalačkog idealizma koji se neizbežno mora modifikovati kada se osoba u zrelim godinama suoči sa realnošću, što zbog realnih, ali ipak neostvarenih ciljeva i neispunjenih očekivanja od izabrane karijere. Međutim, očigledno je da nekima shvatanje da su načinili neke progrešne izbore na svom poslovnom planu samo predstavlja znak za promenu posla, dok je drugima takav poduhvat isuviše zastrašujuć te ih ovo nezadovoljstvo uvlači u krizu. Koliko su retke osobe koje su spremne na velike poslovne promene u zrelom dobu se potvrđuje u brojnim istraživanjima.
U razgovoru sa osobama koje su u srednjim godinama i nezadovoljne su poslom retko se dolazi do zaključka da one žele da promene svoj posao, već razgovor uglavnom ostaje na nivou žalbi na svakodnevni život, prenatrpanost poslom, prektratke rokove ili nesporazume sa okruženjem. Iako ovo jesu značajni stresori, ispitivanja su pokazala da ovi svakodnevni problemi ipak nisu povezani sa krizom srednjih godina, čak mogu biti i od pomoći u prevazilaženju iste.
Kada se radi o svakodnevnim stresorima, ono što je najznačajnije u zrelom dobu ipak je način na koji će se osoba suočavati sa njima. Tako je u jednoj studiji pokazano da postoji razlika u stresu koji podnose osobe srednjeg doba u zavisnosti od njihovog socijalno-ekonomskog statusa. Pokazalo se da niži status povlači za sobom viši nivo stresa. Ipak, ispitujući stresore koji takvo stanje prouzrokuju, pokazalo se da ljudi višeg i nižeg statusa imaju jednake sresore, ali je upadljiva razlika u tome kako ih doživljavaju. Ljudi nižeg socijalnog statusa iste stresore opisuju kao ozbiljnije i opasnije.
Za ovo često povezivanje svakodnevnog stresa sa krizom srednjih godina postoji veoma jednostavno, a ujedno i veoma realno, objašnjenje. Činjenica je da su ljudi u ovom dobu opterećeni najvećom odgovornošću. Mladost je, kao i starost, doba smanjene odgovornosti, vreme kada je dozvoljeno svoje obaveze preneti drugome i osloboditi se lične odgovornosti. Za razliku od toga, doba srednjih godina je ono kada je čovek najodgovorniji za sve što čini, pa je, samam tim, i pod najvećim stresom.
Čini se da je, iako ima značajan uticaj na život u srednjem dobu, stres prouzrokovan svakodnevnim problemima samo jedan od simptoma nekog dubljeg problema sa kojim se osobe koje zapadnu u krizu srednjih godina bore. Psihologija nudi različita objašnjenja tih dubljih problema koji se javljaju u ovom dobu. Možda je ipak bolje reći da se ne radi o problemima koji u to doba života nastaju, već mnogo češće o starim problemima koji u odraslom dobu oživljavaju ukoliko u mladosti nisu uspešno razrešeni. Ovakav opis problema je prikladniji jer, iako postoje brojna objašnjenja problema zrelog doba, mnoga od njih imaju zajedničko to da se svode na neke zaostale razvojne zadatke iz prošloslosti kojima se osoba u zrelom dobu vraća kako bi mogla da se suoči sa izazovima koje odraslo doba nosi.
Kako se nositi sa krizom srednjih godina?
Preispitivanje sopstvenog života i svojih dosadašnjih postignuća je, kao što je već rečeno, potpuno normalno za osobu koja se nalazi u srednjim godinama. Ipak, ono što čini da takvo preispitivanje rezultira osećanjem neispunjenosti i nezadovljstva, pa i krizom u krajnjim slučajevima, jeste sklonost ljudi da u ovim ocenama budu nepravedni prema sebi samima.
U slučajevima kada ocenjuju tuđe živote, oni će uzeti u obzir kako ostvarenja tako i propuste, dok će se u slučaju kada se radi o njima samima više fokusirati na ono što nisu postigli, bez obzira na to da li možda drugačiji postupci nisu ni bili mogući. Procenjujući svoje uspehe i propuste ljudi često zanemaruju da u to uključe i realne mogućnosti za ostvarenje kao i ograničenja koja su im stajala na putu.
Ovakva subjektivnost u samoproceni posledica je već poljuljanog samopouzdanja kod ljudi koji su zašli u ozbiljne godine i suočavaju se sa opadanjem sopstvene snage i sposobnosti. Neadekvatna samoprocena samo još više doprinosi osećanju nezadovoljstva i stvara idealne uslove za javljanje krize. Zbog toga je neophodno da se, kada dođe vreme za podvlačenje računa, osoba potrudi da bude što objektivnija i uzme u obzir sve razloge zbog kojih je u mnoštvu alternativnih puteva izabrala baš onaj koji je doveo tu gde se sada nalazi.
Razlozi neostvarenja pojedinih planova mogu biti nekompetencija osobe, nedovoljna upornost ili slično, ali oni isto tako mogu biti i van osobe i u tom sluičaju je nerealno osećati se odgovornim i smatrati neostvarenje sna sopstvenim propustom. Često je u životu osoba prinuđena da načini određene izbore između više privlačnih alternativa. Žrtva koja se tada podnosi je svesna i ne treba se zbog nje kajati onda kada prođu godine i vrati se u sećanje na sve od čega se odustalo.
Suočavanje sa nezadovoljstvom poslom
Već je rečeno da je nezadovoljstvo poslom jedna od najčešćih žalbi ljudi u srednjim godinama. To je problem koji se u nekim slučajevima može rešiti pojačinim zalaganjem na poslu te i napredovanjem na istom. Ulaganje truda kako bi se došlo do unapređenja ili unošenje kreativnosti u svoj posao kako bi se dobilo na osećanju smislenosti istog često pomažu u prevazilaženju ovog nezadovoljstva.
Većina neostvarenih ciljeva je žrtvovana sa razlogom i ti isti razlozi mogu biti i osnov za sreću u srednjem dobu. Kako bi se suočili sa realnošću, dobro je zapitati se da li bi odluke bile drugačije kada bi se vratilo vreme. U najvećem broju slučajeva odgovor će biti negativan.
Ipak, ima i onih slučajeva gde je napredovanje nemoguće kao ni pokušaji kreativnijeg pristupa poslu. Najčešće je ovakav položaj posledica ranije načinjenih izbora. U tom slučaju neophodno je podsetiti se razloga zbog kojih su takvi izbori u prošlosti načinjeni. Mnogi ljudi svoj prvi posao nalaze kao početno rešenje kako bi imali osnovna finansijska sredstva i ne nadajući se da će tu i ostati onda kada prođu decenije. Ipak, nakon mnogo godina, dođu do trenutka kada shvate da su ostali na istom radnom mestu i da se skoro nijedan od daljih poslovnih planova nije ostvario. Ipak, to je, u najvećem broju slučajeva, žrtva načinjena sa razlogom. Uglavnom je to posvećivanje porodici. Upravo je to ono što se, u preispitivanjima karakterističnim za srednje doba, previđa.
Upravo je to znak da je nezadovoljstvo više posledica zadržavanja dečijih fantazija o savršenom životu u kome je moguće potpuno se ostvariti na svim poljima, a manje posledica realnih propusta i mana osobe. Prilkom podsećanja na ciljeve koji su zacrtani u mladosti nikako se ne sme posvetiti pažnja isključivo onim neostvarenim ciljevima, već je nužno odati sebi priznanje i za one koji jesu ostvareni. Na taj način osoba izbegava opasnost od gubitka vere u sebe i dodatnog snižavanja samopouzdanja, pa se podsećanje na mladalačke snove može iskoristiti kao podstrek za veće zalaganje i napredovanje.
Suočavanje sa nezadovoljstvom bračnim odnosima
Pored nezadovoljstva poslom, jedan od najčešćih simptoma ove krize je i nezadovoljstvo bračnim odnosima. Čak i parovi koji su uspešno odoleli mnogim životnim izazovima i prebrodili zajedno ozbiljne probleme mogu u srednjem dobu doći do toga da jedan ili oba partnera počinju kritički da preispituju sopstveni život pa i odnose u braku.
Kao i u proceni svog poslovnog života, tako će i ovde osoba porediti očekivanja koja je nekada imala od veze sa onim što se u sadašnjosti dešava. Česti zaključci su da partnere, sem dece i neplaćenih računa, ništa ne povezuje. I ponovo, najčešći razlog ovako pesimističnih zaključaka je neobjektivnost u proceni. Godinama se ljudi naviknu na ono što dobro funkcioniše i prestaju da primećuju dobre strane odnosa. Kada dođe do godina koje najavljuju starost nezadovoljstvo će se lako proširiti i na bračne odnose i sva pažnja biće usmerena isključivo na nedostatke istih.
Ukoliko ovakva procena odnosa dovede do krize, najboji način je svesno ulaganje truda u pokušaje podsećanja na ono zbog čega su se osobe na samom početku i spojile. Ukoliko nisu obe osobe u krizi, onda bi ona koja je stabilnija trebalo da uvek ima na umu to koliko su partneru u tom periodu neophodni podrška, bodrenje i komplimenti.
Iako često deluju veoma samopouzadano, ljudi u srednjim godinama koji se suočavaju sa krizom mogu biti ranjiviji i nesigurniji čak i od adolescenata.
Ukoliko je nezadovoljstvo ipak toliko izraženo da su ovi predlozi isuviše nerealni, onda je nabolje pokrenuti neku zajedničku aktivnost kako bi se partneri ponovo zbližili. Preporučuje se da to budu zajedničke aktivnosti u kojima bi učestvovala čitava porodica. Do krize srednjeg doba često dolazi upravo u periodu kada se deca osposobljavaju za samostalan život te se kod roditelja tada javlja osećaj gubitka porodične celine. Upravo zbog toga je, ukoliko do tada nije postojala, potrebno stvoriti tradiciju zajedničkih porodičnih aktivnosti. To može biti neki zajednički hobi, sport ili vikendi u prirodi. Ono što je važno jeste da prija svim članovima porodice i da se kontinuirano upražnjava. U početku se, naravno, isprobava više aktivnosti kako bi se pronašla ona koja zadovoljava sve uslove, ali posle određenog vremena zadržava se jedna ili par njih koje postaju običaj sličan ritualu koji porodicu drži na okupu, a partnere okreće nazad jedno ka drugome. Ovo je veoma značajno jer kriza srednjih godina često vodi samoizolaciji, te se o istoj ne razgovara, što samo produbljuje jaz između patnera i pojačava nezadovoljstvo odnosom.
Autor: Dragana Miletić
Izvor: www.akademijauspeha.com