Izašla sam ispred poslovne zgrade, zajedno sa kolegom, na jutarnju pauzu i neobavezan razgovor – o svemu. I kako smo prelazili sa teme na temu, kaže on meni:
-Ove moje dve devojčice sve prate na Internetu, pa su videle neki video gde na zadnjem prozoru auta zalepiš papir na kom piše "Zatrubi ako si srećan", i dogovorile su se da to urade i na našim kolima. Vozile su se gradom sa majkom pre neki dan i šta misliš, koliko njih je pritislo sirenu?
-Pa ne znam, desetinak?
-Nijedan, nijednom! Vratim se ja s posla i trči manja ćerkica (6 godina) i kaže, onako malo tužno: "Tata, niko nam nije zatrubio, niko nije srećan. Mama, tata, a zašto niko nije srećan?". Veruj mi nisam imao pravi odgovor na njeno pitanje. List je ostao da stoji, ja sam i zaboravio na njega, pa juče kada smo išli u kupovinu, čujem ja neko trubi, ali nisam odmah povezao. Ali zato su njih dve bile presrećne to je ipak neko video njihovu poruku i što im je "javio" da je srećan. Na kraju smo imali rezultat – troje srećnih.
Pitanje njegove ćerke je zaista na mestu – Zbog čega niko nije poželeo da zatrubi? Zbog čega nisu, odnosno nismo, srećni? Pitam se koliko njih je uopšte i videlo poruku, a koliko odlučilo da odgovori ćutanjem. Kako god, činjenica je da nismo voljni čak ni lažno da zatrubimo i "počastimo" ove dve devojčice radošću.
To me je navelo da se zapitam, kako uopšte objasniti sreću mališanima? I šta je u njihovoj glavi sreća? Pored naravno one trenutne, kada im kupite igračku ili čokoladu nakon što ste se dobro cenkali oko nečega 🙂
Ova me je priča zaista nekako dotakla, jako mi je tužno što je samo troje ljudi zatrubilo za sreću! Želela sam da saznam šta deca smatraju srećom. Još uvek nemam svoju, ali sam se obratila drugaricama koje imaju decu i zamolila ih da ih pitanju, šta je za njih sreća i kada su bila srećna.
Sreća
Evo kakve sam odgovore dobila:
"Ne umem da objasnim šta je sreća, ali srećan sam što me pitaš. Onako, srećan sam jer sam srećan.", Petar 4 godine.
"Srećna sam kada mi je rođendan.", Kalina, 3 godine.
"Srećna sam kada se šetamo, kada se igramo. Srećna sam u subotu i nedelju", Sofija 5 godina.
"Srećan sam kada su mama, tata i Borjan zajedno…", Borjan 4.5 godina.
Porodica
"Srećna sam kada ne idem u vrtić, već kod babe. Sreća je nešto što osećaš, ali ne možeš rečima da opišeš.", Hana 5 godina.
"Sreća je za mene kada se igram u pesku, Lego kockama ili kada bojim. Jako sam bio srećan kada su mi mama i tata kupili Lego kocke.", Viktor 6 godina.
"Srećan sam kada se spuštam toboganom i kada ređam slagalice… Srećan sam kada sam sa mamom i tatom, kada smo svi zajedno. I kada imamo goste.", Simon, 4 godine.
U šetnji
"Srećan sam kada se igram sa drugarima, kada vidim lepu kucu… A najviše sam srećan kada dođem iz vrtića i vidim mamu i tatu.", Nikola, 6 godina.
"Srećan sam kada me mama pokupi iz vrtića.", Martin, 3 godine.
"Za mene je sreća kada mi Martin dozvoli da ga zagrlim i poljubim.", Maksim, 8.5 godina.
Sreća
Sreća
Verovatno ste se na neke od njih i nasmejali, ali zaista je lepo čuti i pročitati koliko i taj osećaj sreće može biti jednostavan. A suštinski. Kada osećaj sreće nije vezan za breme koje nosimo. Kada čak i ne znaš zapravo za drugu sreću sem porodice i drugara.
Za odrasle, sreća je često zavisna od drugih stvari. Većina odraslih osoba koje sam pitala, odgovorila je da bi pritisli sirenu kao odgovor na pitanje o sreći – većinom zbog toga da bi se deca obradovala. Ima i onih koji ne bi, jer jednostavno nisu u tom fazonu, a i onih koji kažu da taj natpis verovatno ne bi ni primetili jer tokom vožnje razmišljaju o brojnim stvarima.
A zašto nismo srećni? Većinom nismo jer imamo kredit, račune ili zdravstvene probleme… Nismo srećni jer nam je život monotonija, funkcionisanje navika. Nedostaje nam ljubav. Ili prijateljstvo. Nismo srećni jer smo zaboravili kako da obradujemo sebe ili kako je to da nas neko drugi obraduje bez razloga. Saobraćaj je sve gori, monotonija sve veća, vreme nemilosrdnije, a sirene sve glasnije. Ali ne od sreće, već od nervoze.
Dobro je što deca u ovom haotičnom vremenu ipak ostaju čiste duše da nas podsete i na čistu ljubav i na sreću. I pružaju nam je. I sve odgovore koje sam dobila su divni, jer upravo takvi i trebaju biti.
Pojam sreće se menja. Život nas često stavi u iskušenje da nekada čak i ne znamo da li smo srećni ili ne. Bez ozbira šta ona za nas danas predstavlja, sigurno postoji. Na nama je da je vidimo, pronađemo, osetimo.
Radite na sreći
Četvorogodišnji Petar je srećan što ga pitaju da li je srećan, a mi odrasli smo zaboravili da postavimo to pitanje – i sebi i drugima. Možda je vreme da sami sebe malo više slušamo i radimo na svojoj sreći, da nam prvo srce zatrubi, da bi mogao i auto.
Autor: Julija, tim sajta NajboljaMamaNaSvetu.com