Moja životno-roditeljska situacija je ovakva: imam troje dece mlađe od 13 godina. Iskreno da vam kažem rudarski je posao oko njih. Od momenta kada otvore oči kreće trka i frka, a baš uvek u trenucima pred spavanje oni su poput pokvarene igračke koju ne možeš da ugasiš.
Vrište, pište, vrte se i izvode vratolomije. Svađaju se međusobno, svađaju se sa mnom ili sa ocem. Drama.
Kada bolje razmislim, naše domaćinstvo je kao igračka sa pokvarenim prekidačem. Sve je uskomešano, i ludo, dok ja ne odlepim i ne počnem da vičem. Smučila sam se sama sebi, jer gubim živce zbog sitnica. Pomišljam da nešto nije u redu sa mnom. Možda sam zrela za banju. Deca ne bi trebalo da se raspravljaju neprekidno oko svega, zar ne?
Zapitala sam se da li sam možda prestara za ovu preduzetničku aktivnost zvanu roditeljstvo? Da nije trebalo ranije da rodim decu? Da li im predstavljam autoritet? Oduzela sam sve što im je drago, kažnjavala sam i ništa nisam dobila time. Da nisu razmeženi? Možda sam samo prestroga prema sebi…
Razmišljala sam tako, dangubila tačnije rečeno, jer nikako nisam mogla da shvatim šta radim pogrešno.
Mi, kao roditelji, trudimo se da prosto radimo najbolje što znamo u određenoj situaciji, sa određenim detetom.
Tako jedne večeri, spremam ja večeru, a iza mene se odvija čitava dramska predstava. Ko je kome uzeo igračku, ko je koga udario, kome treba JA da pomognem oko domaćeg, i kog deteta treba da se otarasim?! Izgorela sam zajedno sa večerom.
Toliko sam izgorela, da su mi se suze preobrazile u grohoti smeh. Toliko sam se smejala, jer je sve postalo suludo. Možda sam i ja luda. Tada mi je na pamet pala ideja da mi naprave listu stvari koje ne vole u našem roditeljstvu.
Bili su zatečeni, ali su prestali da urlaju jedni na druge i zaokupili se novim projektom – ocenjivanjem mame i tate. Ono što sam dobila na kraju je lista žalbi.
Podeliću sa vama deo:
-
Ne baviš se disciplinom najmlađeg deteta (čak je to napisalo i moje najmlađe dete!).
-
Najviše voliš srednje dete.
-
Najviše voliš najstarije i najmlađe dete. Tata najviše voli najmlađe dete.
-
Najstarijem detetu kupujete sve.
-
Ja uvek nasleđujem stvari.
-
Vičeš na nas.
-
Kažeš da je večera gotova 10 minuta pre nego što stvarno jeste i to nervira.
-
Kada želimo da idemo na kej izmišljaš izgovore jer ti je dosadno da nas vodiš.
Vidi ti to, pomislila sam, nakon što sam pročitala.
Neke kritike su me iznenadile, a za ostale sam znala… Mi, kao roditelji, trudimo se da prosto radimo najbolje što znamo u određenoj situaciji, sa određenim detetom. Doduše, u glavicama naše prelepe dece šta god uradili nikada nećemo biti sjajni. Znate šta? To je sasvim u redu.
Autor: Lidija Zimsa, @lidijazmisa via MamaMia.com.au
Ako i vi imate iskrenu priču o bilo kom aspektu majčinstva i životu uopšte, pozivamo vas da je podelite sa drugim mamama. Pošaljite priču na mejl office@najboljamamanasvetu.com ili otvorite profil u delu Mame pišu. Iskustva mama su dragocena onim ženama koje sve to tek čeka.