Mračne strane roditeljstva o kojima se retko priča

3min
Kada su je prijatelji koji su očekivali dete pitali o nekim savetima i iskustvima koje bi, kao mama, podelila sa njima, Kristen Oganovski, je prvo navela sve očekivane i „bezbolnije“ činjenice...

Kada su je prijatelji koji su očekivali dete pitali o nekim savetima i iskustvima koje bi, kao mama, podelila sa njima, Kristen Oganovski, je prvo navela sve očekivane i „bezbolnije“ činjenice poput neprospavanih noći, nošenja bebe, promenama pelena, brizi, stalnom nošenju pidžame itd. A onda, pošto se radilo o bliskim prijateljima, počela je da se otvara i o malo „dubljim“ i mračnijim stranama roditeljstva na kojima su joj prijatelji naročito zahvalili. To je bilo ono što im je i trebalo, realna iskustva o roditeljstvu.

 

Kristen je zato odlučila da te „mračne strane“ roditeljstva podeli sa svima:

 

Možda ćete zažaliti što ste postali roditelji.

Malo je roditelja koji imaju hrabrosti ili okrutnosti da priznaju ovo svojoj deci, a kamoli da to izgovore naglas.

 

Ali, kladim se da su mnogi od nas osetili prolazne naznake kajanja. Pričam o onim momentima kada se zaključate u kupatilo da biste plakali. O otkazanim planovima i zaboravljenim snovima. O onim momentima kada smo se zapitali zašto smo „kog vraga“ uopšte ikada poželeli da se obavežemo na odgajanje dece.

 

Slika: Noval Goya/flickr.com

 

 

<===End of Page===>

Možda ćete manje voleti tuđu decu kada budete imali svoju.

Jednom sam se, u diskusiji na fakultetu, poigrala sa idejom da dopustimo deci da upravljaju svetom. Ona bi mogla da postavljaju sva pravila i reše sve naše probleme, pomislila sam, jer imaju daleko više kapaciteta za nevinost, savršenstvo i beskrajnu ljubav od odraslih. Profesorka se tada s pravom začudila.

 

Lako je prihvatiti mit o nevinosti i savršenosti detinjstva pre nego što i sam postaneš roditelj. Čak me ni godine čuvanja dece u tinejdžerskom periodu i mladosti nisu adekvatno pripremile za ono što ću otkriti tek kasnije kada sam postala roditelj. Danas znam da deca nisu niti nevina niti savršena. Ona su, možda, manje grešna i imaju manje mana od odraslih. Ali ipak imaju mane.

 

Uglavnom, u svom okruženju mogu da podnesem samo mane poput bljuckanja, kukanja, hirovitosti, napada plača i ljubomore svoje dece i možda još par odabranih komada. Svi ostali mogu slobodno da ostanu kući. Ili da dođu na jako kratko druženje.

 

Slika: Noval Goya/flickr.com

<===End of Page===>

Možda ćete izgubiti neke prijatelje.

Roditeljstvo rasklopi i preklopi tvoj život na način na koji retko koji drugi događaj ili iskustvo može.

 

Poput delova puzli, neki prijatelji će se i dalje uklapati u njega posle inicijalne konfiguracije. Neki se neće uklapati do mnogo kasnije, mnogo posle tih prvih haotičnih godina. A neki nikada ne nađu put nazad u tvoj život.  

 

Slika: Eneas De Troya/flickr.com

 

 

<===End of Page===>

Možda ćete morati da se odreknete delova sebe koje ste nekada voleli.

Niko ne može da ima sve. Nijedna mama i nijedan tata. Nijedna osoba. Život podrazumeva žrtvovanja a roditeljstvo uvek zahteva deo žrtve za sebe.

 

Ono je poput onih prijatelja koji ostanu, ili se vrate ili se nikada ne vrate. Neki snovi, strasti i ljubavi ostaju daleko posle bebinog rođenja. Neki se vrate posle određenog vremena a neki nikada.

 

Slika: Alexander Mueller/flickr.com

 

 

<===End of Page===>

Roditeljstvo vas možda neće ispunjavati.

Zapravo, tvrdim da roditeljstvo nikoga ne ispunjava u potpunosti – niti treba. Životi naše dece ne mogu niti treba da obuzimaju naše živote (koliko god proždirali naše vreme i pažnju). Naša deca nisu i ne treba da budu posmatrani kao produžeci nas samih.

 

Roditeljstvo može ispuniti ljubavlju i srećom ali ne može zauzeti mesto svim drugim mogućim ljubavima i sreći na svetu.

 

Slika: Rolands Lakis/flickr.com

 

 

<===End of Page===>

Može vam se desiti da se jednog dana osetite kao da je vaše dete stranac.

To se može desiti prvi put kada vikne „Mrzim te.“ U trenutku kada vas razočara. Shvatanje da je dete otišlo u svom pravcu i razvilo svoja prijateljstva, interesovanja i ideje. Ponekad je to prilično divno. A ponekad zastrašujuće.

 

Slika: AngelsWings/flickr.com

 

 

<===End of Page===>

Možda ćete se suočiti sa teškim, neverovatnim istinama o sopstvenim roditeljima.

Od kada sam postala roditelj, pred sobom imam i ogledalo i lupu. Mogu mnogo jasnije da vidim greške koje su moji roditelji napravili kada sam ja bila dete. Ali, mogu da vidim kako i ja pravim neke od tih istih grešaka i neke nove, moje greške kao roditelja.

 

Slika: Eric McGergor/flickr.com

 

 

<===End of Page===>

Možda ćete, po prvi put, razumeti neke strašne stvari.

Jedna nova mama mi se davno poverila da nikada nije razumela kako ljudi mogu da tresu bebe dok sama nije dobila bebu koja je stalno plakala.

 

Nisam ni razumela na šta misli dok, godinama kasnije, nisam postala mama. Crvene oči, grudi koje cure, moje krokodilske suze koje se mešaju sa balama i slinama moje bebe. Osetila sam potrebu da bacam stvari, da vrištim i da, da tresem.

 

Kako sam spustila bebu u krevetac i išunjala se u hodnik, pomislila sam na sve one roditelje koji imaju manje podrške, manje sigurnosti. Manje mogućnosti da naprave pauzu, spuste bebu i odšetaju.

 

„I ja bih mogla biti u lošijoj situaciji“, pomislih.

 

Slika: Carvalho/flickr.com

 

<===End of Page===>

Može ti se desiti da osetiš pravi, istinski, bes prema svom detetu.

Pisac Odri Lord je jednom prilikom opisala majčinstvo kao „ambivalentnu patnju: smrtonosno smenjivanje osećanja gorkog kajanja na ivici živaca i blažene zahvalnosti i nežnosti.“

 

Ovu vrstu ambivalentnosti osećam skoro svakodnevno u svom životu.

 

Slika: Lars Plougmann/flickr.com

 

 

<===End of Page===>

Možda će ti se srce slamati, svakog dana, zauvek.

Moje srce se slomi kada deca ujutru izađu iz kuće bez mene. Slomi se kada pomislim na sve stvari od kojih ne mogu da ih zaštitim. Slomi se kada samo pomislim koliko bih bila uništena da ih izgubim.

 

Srce mi se slama od ljubavi prema njima. To je različita, mračnija, dublja, ljubav sa više nedostataka, drugačija od bilo čega što sam mogla i da zamislim pre dece.

 

Slika: Greg Westfall/flickr.com

 

<===End of Page===>
Redacija is simply dummy text of the printing and typesetting industry. Lorem Ipsum has been the industry's standard dummy text ever since the 1500s, when an unknown printer took a galley of type and scrambled it to make a type specimen book. It has survived not only five centuries, but also the leap into electronic typesetting, remaining essentially unchanged. It was popularised in the 1960s with the release of Letraset sheets containing Lorem Ipsum passages, and more recently with desktop publishing software like Aldus PageMaker including versions of Lorem Ipsum.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *