Kada se dogovorimo da idemo u bioskop, ja malo unapred pogledam o čemu se radi i smislim teme o kojima bismo mogli da popričamo. Ovo radim od kako je mlađi sin napunio 5.god pa možemo da „diskutujemo“. Crtani su nam odličan način da započnemo desetine tema i unesemo se u priču.
Evo primera. Prošle nedelje smo gledali Medu sa severa i on nam je dao nekoliko tema za razgovor. Pre nego što pređem na njih, za one koji možda još nisu gledali crtani, da napomenem da je glavni junak Norm, polarni medved velikog srca, pričljivac jedan koji kreće na put od Arktika do Njujorka kako bi spasao svoj dom od građevinaca. Tokom putovanja dešava mu se da postane maskota baš za kompaniju koju hoće da zaustavi! Norm će jednog dana postati kralj Arktika, ali on se pita da li je dovoljno dobar za tu ulogu. On nije kao drugi medvedi, on priča, igra i ima emocije poput ljudi a ne poput njegovih drugara životinja. Da li to znači da je bolji ili će ga to sprečiti da se ostvari u ulozi kralja?
Evo šta smo mi iz te cele priče prepričavali uz večeru:
Odlučno preduzimanje koraka da se nešto ostvari!
Glavna poruka Mede sa severa je prihvatanje promena i hrabrost da se izađe iz zone komfora. Hrabar korak u nepoznato ali bez oklevanja. Deca su se bez oklevanja složila da kad nešto hoće, treba i da grabe ka tome. U svom životu sam prepoznala takve događaje, morala sam mnogo puta da izađem iz zone komfora ne bih li nešto ostvarila ali znam i mnoge ljude koji se zadovoljavaju onim što im se nameće.
Deca su, barem za sada, spremna da grabe za novim znanjem. I kad nešto hoće, ne prestaje postavljanje milion pitanja kako, kada itd. Ove godine je to fudbal. Bilo je obavezno krenuti u školicu fudbala. Iako su u početku bili malo nesigurni i stidljivi, posle par treninga to je postao nezaboravan doživljaj svaki put. Meda sa severa daje priliku da se priča o strahovima kod dece i svim prednostima reskiranja. Meni je važno da decu naučim da ne treba da odustaju od nečega kada im jednom ne uspe, već treba da probaju ponovo i ponovo. Tako je u sportu barem i sigurana sam da smo na dobrom putu.
Verovanje u sebe i doslednost svojim uverenjima
Meda sa severa je drugačiji od ostalih polarnih medveda, i zbog tih razlika on brine da neće biti dobar vođa.
Naša deca, imam utisak, konstanto brinu da li se „uklapaju“ u društvo. Sada i manja deca vide neke stvari i ponašanja od jednog a neke od drugog drugara. A to nešto nije uvek lepo i znam da to mora da su pokupili u školici. Ja želim da moja deca budu sigurna u sebe, svoja uverenja i želje. To što neće da rade stvari koje druga deca rade, što vole druge crtaće ili igračke, to su stvari koje su deo njihove ličnosti.
I meda u crtaću ima dilemu kada shvata da ga iskorišćava čovek protiv kog je došao da se bori. On mora da ostane veran svojim idealima i da podigne glas za ono u šta veruje. I to je odličan primer jer kada veruješ u ono a šta se boriš, bićeš spreman za mnoge izazove.
Timski rad
Ovo mi je jedna od omiljenih poruka crtanog filma – nema te stvari koju ne možeš da uradiš kada vas dosta radi zajedno!
Meda ne može sam da pobedi svog neprijatelja, potrebna mu je pomoć drugara. Potrebna mu je i neka mudrost. To decu uči da je u redu tražiti pomoć. I ne samo da je ok nego je ponekad i neophodno. Niko ne može sve sam.
Autor: Vesna Stojić, mama dva dečaka
Ako još niste, pogledajte Medu sa severa. Evo i trejlera: