Slika: Janice Cullivan/flickr.com
Da rezimiramo: ujutru su svi stigli na vreme, ali su svi ekstremno nervozni, a da dan praktično nije ni počao. Popodne smo ispunili svoje obaveze prema deci kojoj smo omogućili da idu u razne školice već od malih nogu, što je lepo, ali nam oduzima dragoceno kvalitetno vreme koje možemo provesti zajedno makar samo razgovarajući. Ispunili smo i svoje želje, ali je obaveza premnogo, a premalo istinske posvećenosti.
Zašto je to važno?! Na ovaj način samo zadovoljavamo formu, a gubimo suštinu. „Na papiru“ imamo da sve to radimo, ali suštinski samo jurimo, nismo ni jednog trenutka fokusirani na ono što radimo. A radost života nastaje onda kada smo svesni sadašnjeg trenutka, ma šta u njemu radili.
I ekstremno je važno da svoju decu tome naučimo od malena! Umesto što im namećemo stres koji je pobedio nas same. Verujte mi nije teško, samo ako želite. Prvo sami poradite na tome, jer ćete time i svojoj deci olakšati da imaju bolju koncentraciju, da budu svesnija sebe i da u životu postanu ono što oni zaista jesu, a ne što bi trebalo da budu prema društvenim normama.
Vežbajte koncentraciju kroz igru
Evo nekoliko vežbi kojima deci možete pokazati šta uopšte znači “imati fokus” i zašto je to korisno. Ako ih redovno budete praktikovali, uočićete da se deca bolje koncentrišu na ono što rade, da lakše prepoznaju i razumeju svoja osećanja i da su manje uznemirena u situacijama koje su za njih izazovne.
Kao što ćete videti, radi se o veoma jednostavnim vežbama, koje deci, zavisno od uzrasta, možete postepeno uvoditi kao naviku i neku vrstu igre. Deca vole da se igraju, zato svako učenje treba da bude oblikovano igrom, jer je tako prihvatljivije za dete.
Igra ćutanja
Pre jutarnjeg stresa ili nakon niza dnevnih obaveza, odigrajte zajedno sa decom – igru ćutanja. Svi zatvorite oči i dogovorite se da se kratko umirite i zaćutite. Dovoljno je da deca ostanu tiha i mirna 5-10 sekundi, ako su starija od 10 godina, nešto duže. Kako bi bilo zanimljivije, složite se da ko prvi počne priču, mora da pokloni poljubac ili zagrljaj svim ostalim učesnicima u igri. Ovako ćete decu naučiti da se utišaju, da se na trenutak sretnu sa sobom i svojim mislima, da isprate ritam svog tela. Posebno je korisno kada vežbu radite ujutru, jer time dan počinjete mirno, umesto jutarnjeg haotičnog ubrzanja. Primetićete, već nakon nekoliko dana, da sve stižete i da vam je jutarnji ritam mnogo lagodniji, a deca će ovu vežbu jako zavoleti.
Udah-izdah za relaksaciju
Kao što i mi odrasli imamo puno trenutaka kada smo uznemireni, tako je i sa decom. Nekada im jednostavno nije dan ili osećaju veliku tremu zbog kontrolnog zadatka u školi ili nečeg sličnog. Ovo je jednostavna tehnika kojom će naučiti da umire sami sebe. Moj sedmogodišnji sin je obožava i to već radi potpuno sam, ne tražeći više moje društvo. Sve što treba detetu da objasnite je da se umiri na trenutak kada oseća nervozu i da proba duboko da udahne i izdahne, tri do pet puta.
Koncentracija na jednoj nozi
Podstaknite decu da bar jednom dnevno vežbaju da stoje na jednoj nozi. To dobro utiče na njihovu svest o sopstvenom telu, ravnotežu, kao i na harmonizaciju leve i desne hemisfere mozga. Da bi im ova vežba privukla pažnju i bila dovoljno zanimljiva, ispričajte im priču – zašto neke životinje stoje na jednoj nozi:
Rode, flamingosi, pa i guske i petlovi, imaju običaj da stoje na jednoj nozi. One to čine jer tako čuvaju toplotu svog tela. Inače bi im bilo hladnije kada bi stajale na obe noge, zbog čega tanku nogicu uvlače u perje i tako se greju. Pretpostavlja se da flamingosi stoje na jednoj nozi, jer imaju osetljivu kožu i na taj način se štite od izloženosti slanoj vodi, koja ne prija njihovoj nežnoj koži. Povremenim vežbanjem stajanja na jednoj nozi i deca i odrasli mogu poboljšati svoje zdravlje i mudrost.
Malo šetnje sa knjigom na glavi
Deca će se ludo zabavljati ako im pokažete vežbu hodanja sa knjigom na glavi. Jednostavno, neka stave manju knjigu na glavu i pokušaju da hodaju tako da im leđa budu prava i da im knjiga ne padne sa glave. Prvo, ova vežba je veoma korisna za pravilan hod i držanje, ali može dosta pomoći u poboljšanju koncentracije. Jer je deca ne mogu raditi ako nisu dovoljno koncentrisana. A izgradiće vremenom i sklonost da budu uporni, jer nije lako hodati na ovaj način, a deca vole da budu uspešna u svemu što ih zabavlja.
Kad već živimo u vremenu novih tehnologija, iskoristite ih na najbolji način. Dok deca rade ovu vežbu, bar jednom dnevno, možete se međusobno snimati telefonom i posle pregledati snimke. Zabava će sigurno biti sjajna i puna lekovitog smeha.
*
Nadam se da se sada osećate bolje i da ćete probati bar neku od vežbi sa svojom decom. Eto prilike da provedete kvalitetno vreme i ideja koje mogu zameniti jurnjavu od školice do školice koje vašoj deci možda ništa neće značiti za par godina. Ali ako ih naučite da budu svesni trenutka u kome nešto rade, to će biti vrednost za ceo život.
Autor: Milica Stojiljković
O autoru: Milica Stojiljković je osnivač Centra za lični razvoj “Lepo mi je” u kome vodi školu meditacije, treninge QiGong-a i TaiChi-a, kao i terapiju Bahovim kapima za odrasle i decu. Autor je jedinstvenog programa ličnog razvoja “Lepo mi je” koji podrazumeva kombinaciju svih navedenih tehnika i čiji je cilj ostvarivanje pontecijala odraslih i dece u različitim oblastima života: poslu, učenju, bračnim i porodičnim odnosima, izazovima odrastanja i starosti, donošenju odluka i slično.
Autor je i sajta posvećenog ovim temama: www.lepomije.rs
Kontakt telefon: 064 190 0725 |