Ne kupujte mojoj deci više igračaka. Pokušajte ovo umesto toga.

3min
Razgovarala sam nedavno sa rođakom koja me je pitala kojim igračkama sada moja deca vole da se igraju. Sedela sam neko vreme ćutke, jer nisam znala šta da odgovorim. „Moja deca se u stvari i ne...

Između nas rečeno, počela sam da paničim (molim te, za ime božje, ne kupuj više igračaka mojoj deci). Moja kuća trenutno izgleda kao da su u njoj samo igračke. Ako bih morala da pronađem mesto za još jednu, lakše bi mi bilo da umesto toga spalim čitavu kuću, počev od obezglavljenih barbika i igračkica iz Happy Meala, na koje se spotičem svake noći. Naravno, i igračke kojima se niko ne igra.

 

 

 

Sećam se vremena kada je moja mama brižljivo čuvala naše barbike u nadi da će ih proslediti našoj deci. Da li se osećam vezano za moje igračke iz detinjstva? Hm, ponekad, kada vidim jedan od onih članaka koji prikazuje igračke iz 1989. Da li želim da ih imam? Ne baš.

 

Rođaka se iznenadila i naljutila što ne želim da joj pomognem i dam neku ideju. Da li moja deca vole igračke? Pa, nekoliko dana – da. Da li se igraju njima? Ne baš. Imaju par omiljenih kao što su Lego, svetleći mačevi, autići i pretrpane kutije sa kostimima.

 

Međutim, moja deca više vole da gledaju nešto, da skaču na trampolinama ili da se igraju napolju sa komšijskom decom. Imaju 10, 8 i 5 godina, i retko kada sede u svojim sobama i zabavljaju se sa bezbroj igračaka koje imaju.

 

Tako da, molim vas, ne kupujte mojoj deci više igračaka.

 

Provodim sate nad kutijama igračaka pokušavajući da odvojim one koje ću pokloniti. Mojoj deci neće nedostajati. Možda će se požaliti tog momenta, ali nikada ih do sada nisam čula da su izgovorili: „Zaista mi nedostaje ona ljubičasta ljigava lopta koju sam dobio od bake 2010.”

 

Kao da se prethodna generacija ne može osloboditi koncepta da deci ne treba onoliko igračaka koliko oni misle. A potrebne su im koliko i meni odlazak u prodavnicu sa troje dece u nedelju. To u stvari znači – nisu im uopšte potrebne.

 

Sećam se vremena kada je moja mama brižljivo čuvala naše barbike u nadi da će ih proslediti našoj deci. Da li se osećam vezano za moje igračke iz detinjstva? Hm, ponekad, kada vidim jedan od onih članaka koji prikazuje igračke iz 1989. Da li želim da ih imam? Ne baš.

 

Brinem da će se moja deca naljutiti na mene jednog dana jer sam preprodala njihov ogromni kamion radnji polovnih igračaka. Moj četvorogodišnjak je čitavih nedelju dana pričao o tom kamionu kao da će jako uticati na to u kom će pravcu njegov život ići. Vratila sam se u radnju, kupila ga ponovo i sačuvala kao poklon za Božić koji je bio dva meseca kasnije. Otvorio je poklon, odreagovao kao svaki četvorogodišnjak, i sada svakog dana proklinjem taj ogromni kamion kojim se nikada ne igra i pokušavam da složim štrčeći kran kako bi stao u jednu od kutija za igračke.   

Osim što skuplja prašinu, taj kamion ničemu ne služi!

 

Vidite, kad ih čujem da izgovore „Dosadno mi je”, predložim im jednu od onih igračaka od kojih onomad nisu mogli da se odvoje i podsetim ih da su još uvek tu i da čekaju da se neko poigra sa njima.

 

 

 

Bez obzira na to koliko srećnim mislite da će ih učiniti, deca se neće sa ljubavlju setiti svoje tetke svaki put kada budu pogledali još jednu igračku koju im je ona poklonila. To su deca. Imaju već previše gluposti, a najviše zaboravljenih kamiona, koje je kupio rođak kako bi ih razmazio.

 

„Zašto se ne igraš svojim kamionom?”, izgovaram uzbuđeno videvši da ne znaju o kom kamionu govorim dok pokušavaju da se sete na koju tačno igračku mislim. „Znaš onaj koji si dobio od Deda Mraza prošle godine?” Naposletku se ipak seti i kaže: „Ne volim više taj kamion.” I mene to onda ponovo opomene i podseti zašto su deca najgora.

 

Ali nisu najgora – samo su ih odrasli naučili da je dobijanje igračaka (i drugih materijalnih stvari) u stvari cilj. Iskreno, muka mi je da budem deo ove laži. I takođe mi je muka da mi kuća izgleda kao ogromna deponija izgubljenih igračaka.

 

Nema ovde ni trunke avanture iz Priče o igračkama kada odu da spavaju. Ne. To je horor priča slomljenih igračaka, lutaka beba sa išaranim licima i bezglavih nindža ratnika. 

 

Tako da, molim vas, ne kupujte igračke mojoj deci. Bez obzira na to koliko srećnim mislite da će ih učiniti, deca se neće sa ljubavlju setiti svoje tetke svaki put kada budu pogledali još jednu igračku koju im je ona poklonila. To su deca. Imaju već previše gluposti, a najviše zaboravljenih kamiona, koje je kupio rođak kako bi ih razmazio.

 

Evo šta im možete pokloniti umesto igračaka:

  • Provedite vreme sa njima. Izvedite ih na sladoled, odvedite u zoološki vrt ili u park. Voleće to više nego bilo kakvu igračku, sigurna sam; pamtiće to duže.
  • Ako pošto-poto insistirate da im poklonite neku stvar, neka to bude knjiga koju ste vi voleli kao dete. Zapišite svoje najlepše sećanje na prvoj strani, a zatim im i pročitajte kada je budu otvorili. Ne možete nikada imati previše knjiga.
  • Kupite im iskustvo. Moja deca obožavaju zološke vrtove i muzeje. Obožavaju kurseve i časove muzike. Podržite ih u onome što vole i podržite ih u istraživanju sveta, a ne u pribavljanju svakojakih stvari. Bonus poene dobijate ako ih vodite na neke aktivnosti.

 

Kada malo bolje razmislite, zašto bi ikome trebalo još „stvari” u životu, zar ne? Postoje ljudi kojima trebaju stvari, naravno, ali moja deca nisu u toj grupi. U stvari, pokušavam da ih naučim da su srećna i da treba da budu zahvalna na onome što već imaju, ali to ide teško kada ih razmazite gomilom igračaka.

 

Tako da, molim vas, prestanite da kvarite decu tako što ćete im utrapiti najnoviju napravu ili tričariju u ruke u nadi da će to uspostaviti čvrstu sponu među vama. Neće!

 

Obećavam vam da ćete, ako provedete vreme sa mojom decom, učvrstiti vašu vezu mnogo uspešnije. Gledajte ih dok napolju trče ili dok se zabavljaju na času umetnosti – jer ja odbijam da kupim prostraniju kuću kako bih u nju mogla da smestim još jedan ogromni kamion koji će biti zaboravljen kroz nedelju dana.

 

Izvor: scarymommy.com

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *