Usled ambicioznosti roditelja da dete pre polaska u školu poznaje sva slova i zna “što više” predškolsko se pretvorilo u pravi prvi razred, navodi Erika Hristakis (Erika Christakis), učiteljica i mama. Deci u tom uzrastu je sve teže da budu deca, a kako dodaje ona, briga roditelja i nastavnika da deca neće znati dovoljno kada krenu u prvi razred može lako da se reši igrom.
U svojoj novoj knjizi Važnost detinjstva: Šta je predškolcima stvarno potrebno od odraslih Hristakis detaljno objašnjava kako kaže „lažnu dihotomiju“ između učenja i igre, i ohrabruje roditelje da ne daju prednost učenju smanjujući igru jer ne postoji kompromis između te dve stvari.
Evo nekoliko sjajnih saveta koji mogu da pomognu roditeljima da razumeju šta stvarno treba njihovim predškolcima i koliko je igra značajna za njihovu budućnost.
Igranje i učenje nisu dve različite stvari
Ono što Hristakis posebno naglašava je da igranje i učenje idu zajedno i naziva ga „učiti igrajući se“. Nauka je pokazala da istraživačko, kreativno, maštovito i iskustveno učenje daje bolje radne i spoznajne rezultate. Na primer, pravljenje platforme od kocki razvija matematičko mišljenje, inženjerstvo i merenje stvari. Dete koje sedi i samo piše azbuku na papiru ne razvija svoje umne i motoričke sposobnosti koje bi razvijalo kroz igru.
Roditelji, već od malih nogu, detetu mogu da stvore prijatnu atmosferu u kući koja neće razdvajati igru od učenja jer će spajanjem ova dva postići željene rezultate.
Promenite igračke
Mnogo igračaka dostupnih deci danas su “gadžeti“ ili igračke koje imaju samo jednu upotrebu. Međutim, ako detetu date nešto kreativnije, na primer kocke, one će podstaći njegovo kognitivno razmišljanje. Na primer, ako detetu date igračku telefon ono zna da je njena jedina funkcija da bude telefon. Ako detetu date kocke od kojih može da napravi bezbroj različitih stvari od kojih jednu stavi na uvo, ono simbolički pokazuje vezu između kocke i prave stvari.
Da bismo podstakli ovu igru bez kraja, treba da pomognemo našem detetu da bude maštovitije kad se igra sa običnim igračkama. Umesto da mu damo gadžete mogli bismo da ga pitamo da napravimo auto od stvari koje nađemo u kuhinji.
Postavljajte pitanja otvorenog tipa
Ako dete nacrta nešto što liči na kuću i odrasli kažu: „Kako lepa kuća” ono nema nikakvu šansu da rasplamsa svoju maštovitost. Ali, ako mu kažete da vam samo kaže šta je nacrtalo otvarate mu vrata za izražavanje sopstvenih misli i kreativnosti a verovatno ćete imati i mogućnost da saznate da to uopšte nije kuća već sasvim nešto drugo.
Imajte na umu da je vaše dete predodređeno da uči
Hristakis tvrdi da „učenje i školovanje nisu isto“ i da današnja deca rade više stvari a manje nauče. Postoje roditelji i nastavnici koji se slažu da je veliki pritisak na deci i da moraju previše da uče umesto da se samo igraju, razdvajajući takvim razmišljanjem ove dve stvari, ali se Hristakis sa tim ne slaže.
Ona misli da deca mogu više da nauče kroz iskustveno i zajedničko učenje uz pomoć igre i dodaje: “Mnogo je dokaza da moramo da usporimo, da damo deci više vremena za igru, više vremena za prilagođavanje, više vremena za smisleno razmišljanje o tome šta rade, a ne da mehanički prave ukrase zato što je određeni praznik. Potrebno je da osluškujemo decu i da vidimo šta ih zanima ali, moram da naglasim, ne smemo ih raspustiti i pustiti samo da se igraju. Treba stvoriti takvo okruženje koje će detetu povećati uspeh u učenju kroz igru i druženje s drugima.”
Raspremite stvari da biste predupredili dosadu
Mi smatramo da decu kratko drži pažnja jer im brzo dosadi ono s čime se igraju i traže nešto novo, ali Hristakis smatra da je deci dosadno jer ne provedu dovoljno vremena na nekim značajnim aktivnostima.
Kad postoji mnogo “stvari“ u okruženju imamo nedoljivu želju da, na prvi znak dosade, izvučemo neki trik iz rukava. Ponekad, kad je manje stvari, lakše je zainteresovati dete za nešto na duži vremenski period. „Mi odrasli imamo naviku da zastanemo i pažljivo razmislimo o tome šta koristimo i šta radimo. Istu naviku imaju i deca. Ali mi možemo stvarno da im pomognemo u njihovom razvoju ako im ne nudimo stalno rešenja.“
Upoznajte nastavnika svog deteta
Pronalaženje balansa između detetovog života u školi i onoga u kući je veoma značajno za njegov uspeh na oba polja. Što više nastavnik zna i razume o vašem detetu (njegova interesovanja, veštine, način na koji radi neke stvari) lakše će naći način koji direktno ili indirektno utiče na detetvo učenje. Hristakis smatra da postoje dve stvari koje nastavnici žele da deca poseduju kad krenu u predškolsko: socijalne i emotivne veštine. Obe su povezane sa akademskim uspehom i mogu biti razvijene kroz igru.
Fokusirajte se na detetovu veštinu komuniciranja i druženja
“Mislim da kad bih roditeljima govorila šta mogu da urade da bi to stvarno sve promenilo. Rekla bih im da se fokusiraju na razgovor. Neka vaše dete priča, neka sluša, razvijajte dijalog” kaže Hristakis. Ona dalje objašnjava da postoji mnogo istraživanja koja potvrđuju da su jake govorne sposobnosti i bogat rečnik veoma značajni za učenje i razvijanje kontakata (što opet otvara mogućnost za beskonačna pitanja i podstiče bitan dijalog).
Pažljivo posmatrajte vaše dete
Posmatranje naše dece je najbolji način da im pomognemo oko učenja i sprečimo moguće greške i frustracije koje mogu da se jave. Jednom kada shvatite dečija interesovanja, njihove jače i slabije strane, lakše ćete im prilagoditi učenje bez da tražite previše ili premalo od njih.
Pogotovo za decu u predškolskom uzrastu, uprošćavanje zadataka vodi do značajnih aktivnosti koje ne samo da podstiču nezavisnost već postaju i neka vrsta igre kojom se izvršava postavljeni zadatak (na primer, umesto da kažemo “Počisti sobu!” možemo da probamo sa “Hajde da sklonimo sve plave stvari!”).
Kada decu spremimo za uspeh možemo da ih posmatramo kako postižu više i uče više na bogat kognitivan način.
Izvor: popsugar.com