Puno je toga što otkrijemo tek kad se porodimo a što želimo da smo čuli ranije, što želimo da nam je neko rekao i pomogao nam da se STVARNO pripremimo za sve što nas čeka. Taj neko može da bude dobra drugarica.
Prenosimo vam pismo baš takve jedne drugarice koja je malo nakon porođaja sela i napisala najvažnije savete svojoj prijateljici. Evo šta ona kaže, iz sopstvenog iskustva:
Draga moja trudna najbolja drugarice,
Sva ova priča oko dolaska novog života je prilično napeta. Pošto sam kroz sve to nedavno i sama prošla, želim da podelim sa tobom par stvari za koje se nadam da će ti pomoći…
Nisi ti u pitanju, već hormoni.
„Zdravo, hormoni! Pitam se da li bih mogla da razgovaram sa [UBACITI IME TRUDNICE] za trenutak? Znam da je kod kuće, vidim da joj je auto parkiran ispred…”
Razumem da je ovo vrlo, vrlo, vrlo teško, skoro nemoguće, ali ponekad moraš samu sebe dozvati i priznati da si pomalo luda. Trudnoća može da bude onakva kakvim ja zamišljam loše putovanje. Makar na trenutak, pokušaj da se zagledaš kroz hormonsku maglu i podsetiš sebe na svoje izmenjeno stanje. Takođe, razmisli o tome da postaviš svoju voljenu osobu kao glas razuma koji će te ubediti u ono ispravno ukoliko zatreba (i to na njegov način).
Beži što dalje od interneta i veruj svom doktoru.
Ne gugluj ništa. Jednostavno – nemoj. Koliko god se budeš trudila da ostaneš na proverenim sajtovima, pogled će ti odvući komentari ispod teksta, i pre nego što shvatiš, upašćeš u zamku – „Moja drugarica je rodila dete sa 14 prstiju zato što je sedela na betonskoj plaži dok je pila mleko sa ukusom bundeve.”
Biti trudna je, bez sumnje, ozbiljna stvar. Sve što ulazi u tvoje telo, sve što uradiš, može uticati na tvoju bebu, i to je jedna od najvećih odgovornosti u životu, a koju ti sada nosiš. Ako tome pridodaš neracionalna razmišljanja koje uzrokuju prethodno navedeni hormoni, vrlo brzo ćeš se naći u krugu onih koji brinu o svemu što unesu u sebe, brinućeš o potpunim glupostima i želećeš sve da gugluješ. Najbolja stvar koju možeš da učiniš – sem ako nisi doktor ili babica – je da prihvatiš da ti, sa svojim amaterskim istraživanjem interneta, nisi ekspert ni u čemu. Pronađi doktora koji ti uliva poverenje i svesno donesi odluku da mu veruješ. Kada budeš bila van sebe zato što si koristila jastuče za sedište u kolima svoje drugarice na 30 minuta, hajde, pozovi ga, pitaj, i onda prihvati njegovu procenu kao tačnu kada ti bude rekao da bespotrebno brineš.
Prodavnice za bebe i spiskovi apsolutno su zastrašujući u ovom trenutku. Svi se osećaju tako.
Kada smo prvi put kročili u radnju za bebe, moj muž i ja smo se osećali kao da ludimo. Nije nas samleo strah dolazećeg neodložnog roditeljstva, već prodavnica puna gluposti za koje su nam rekli da su neophodne našoj bebi. Nismo znali čemu 80% toga u stvari služi. (Mene su, npr, dotukle police pune dodataka za pumpu za izmlazavanje.)
U stvari, postoji šačica stvari koja ti je zaista neophodna pre nego što beba stigne, a ostatak će već imati smisla kako dani budu prolazili sa tvojim novim malim bićem. Nabavi sedište za kola, kolevku, pelene, maramice, zeke sa rukavicama (jer vole da se grebu po licu), ćebe – i pitaj za poklon kartice na izlazu, jer ćeš tako zaista kupiti ono što ti treba kada za to bude došlo vreme! Bolnice daju podosta toga, a internet ti može isporučiti sve do vrata, čak i pre nego što pomisliš da ti nešto treba.
Iskoristi vreme sa svojim partnerom na kvalitetan način pre nego što dođe beba.
Sećam se da sam poslednjeg meseca trudnoće samo razmišljala o tome kako ću uskoro upoznati svoju bebu. Sada mi deluje da je trebalo više da se fokusiram na vreme koje je mom mužu i meni ostalo nasamo, pre nego što dođe novorođenče.
Kada se rodi beba i kada se zaljubiš u nju/njega, tvoje srce se resetuje i vrlo je verovatno da će beba postati “numero uno” tvog života istog momenta. Odnos između tebe i tvog partnera zauvek će se izmeniti. Na mnogo načina, vaš odnos će se produbiti zbog deljenja iskustva roditeljstva, ali neki prioriteti se menjaju i imaćete manje vremena i energije jedno za drugo. Koliko god da sam bila/jesam van sebe jer imamo bebu (ne shvati me pogrešno, volim je više od svega, što je i poenta), prošla sam kroz neku vrstu „žala” za vezom koju smo imali pre nego što je beba došla, onda kada smo bili samo nas dvoje. Nisam bila potpuno pripremljena na to. Tako da, u krajnjoj liniji: mazite se što više dok ne dođe beba.
Sastavi porođajni plan ako zaista želiš. A onda, budi spremna da ga iscepaš.
Ja nikada nisam napisala plan. Imala sam na umu nekoliko stvari koje su mi bile važne i desilo se da su se u potpunosti poklopile sa standardnom procedurom u mom porodilištu. Van toga, imala sam neku generalnu viziju kako bi stvari mogle da se odvijaju i kako će mi prolaziti vreme pred sam porođaj. Naravno, nije išlo onako kako sam ja mislila da će ići. Nikada nisam imala vremena da odgledam moj omiljeni film ili pažljivo odabrane serije Sopranovih ili pak da odslušam listu pesama iz devedesetih koju su mi prijatelji pripremili. U sred toga, poslednje o čemu sam razmišljala je da li je osvetljenje u porođajnoj sami zadovoljavajuće. Kad si trudna, neizbežno je da razmišljaš o tome kakav će ti biti porođaj, a pre nego što shvatiš, on se zapravo dešava i nije uopšte onakav kakav si zamišljala da će biti, i onda je odjednom već sve gotovo i tvoja divna beba je već u tvojim rukama.
Porođaj je zastrašujuć, ali i to će proći.
U ovom trenutku verovatno si već osmislila kakav porođaj želiš i gde (prirodni, epidural, u vodi, bolnici, kod kuće, privatnom porodilištu, itd.) Možda čak već znaš da ćeš imati carski rez. Šta god da si odlučila, moj savet je isti: stišaj buku. Naići ćeš na mnogo osuda sa svih strana. Treba da uradiš ono što je dobro za tebe (samo za tebe), i ne preispituj svoj izbor. Tvoje telo je napravljeno tako da prođe kroz ovo. Veruj sebi, ti to možeš. I sve će to proći jako brzo – sve je gotovo dok trepneš i tvoja divna beba je već u tvojim rukama.
Misliš li na sve i postavljaš li prava pitanja? Naravno da ne.
Bez obzira na to koliko kurseva budeš ili ne budeš pohađala, bez obzira na to koliko knjiga budeš ili ne budeš pročitala, 95% svega što se dešava i što će se dešavati vezano je za instinkt. Znam da ljudi znaju ovo da kažu i, pre nego što sam dobila bebu, prevrnula bih očima i pomislila: „Ljudi, najozbiljnije, nikada u životu nisam ni promenila pelenu. Ne znam šta radim.”
Gotovo da uopšte nisam imala iskustva sa bebama. Išli smo na časove i, kako mi se termin približavao, većinu toga sam zaboravila. A ipak, čim sam postala mama, sve je dobilo smisao. Uzdaj se u to. Osim toga, medicinska sestra, babica ili dula će ti pokazati sve što je važno raditi oko bebe, i to će pomoći mnogo više nego vežbe na jezivim lutkama koje se koriste na kursu.
Dojenje nije ni približno prirodno kao što očekuješ a formula nije neprijatelj.
Najozbiljnije, nisam sigurna kako je naša vrsta opstala uprkos krhkom sistemu hranjenja. Skoro svaka žena sa kojom sam razgovarala imala je neku od poteškoća sa dojenjem. Dojenje je bez pogovora najizazovnija stvar na početku. Bilo mi je potrebno šest nedelja da dojenje iz ozbiljnog rada i truda pređe u rutinu. Razmišljala sam dosta i o tome da odustanem.
Ako planiraš da dojiš, možda ti se posreći i dobiješ dete koje perfektno sisa, prihvata bez bola i izvlači sve od početka. Iskreno ti želim to – o, bože, kako ti samo to želim! Ali ako ne bude tako, a želiš da dojiš, potraži pomoć stručnjaka za dojenje. Oni će doći na tvoju adresu i pomoći će ti oko bebe u njenom prirodnom okruženju. Pomoći će ti da razumeš koliko mleka beba dobija, usmeravati te oko prihvatanja, položaja tela, rasporeda hranjenja i još mnogo toga. Pridruži se grupi za dojenje. To je dobar način da dobiješ potrebnu podršku i upoznaš druge novopečene mame.
I još jedna važna stvar – formula nije neprijatelj. Nemoj da se mrštiš ako treba da dohranjuješ zato što mleko teče sporo ili ga ne proizvodiš dovoljno. Budi srećna što živimo u dobu gde postoji i više nego dobra zamena za mleko. Tvoj prvi prioritet je da napuniš stomak bebe hranljivim sastojcima. A ako ti dojenje ne upali, to je sasvim OK! Dozvoli sebi da samo pređeš preko toga.
Telo nakon porođaja
Pripremila sam se na to da će moja vagina nakon porođaja biti ratna zona. Pripremila sam se da mi se stomak neće odmah povući nakon porođaja (hvala ti na ovome, Kejt Midlton). Bila sam spremna da će gubitak kilaže biti dugotrajan process.
Nisam bila spremna na sledeće: da sipam vodu iz plastične flaše kako bih se oprala dole, jer brisanje maramicama je delovalo kao nešto što se neće skoro dogoditi, da ću morati da nosim debele uloške kako bih zadržala mokraću nekoliko nedelja nakon porođaja, rektalno krvarenje, otekla stopala (ponovo), gubitak kose, krhke/lomljive nokte, tvrde/napukle/krvave bradavice, promene broja grudnjaka sa pretporođajnih 36B na 38DD, odsustvo ciklusa na pet i po meseci, koje još uvek traje…
Gomila ludih stvari se desi tvom telu kad si trudna. Gomila ludih stvari se desi i nakon porođaja. Dobra vest je što ćeš verovatno biti toliko umorna i zaljubljena u svoju bebu da nećeš uopšte imati vremena da obratiš pažnju na te stvari, a još manje da brineš o njima.
Zadrži svoj osećaj za humor.
Briga oko bebe je veoma teška. Testiraće tvoj razum i izdržljivost na bezbroj načina. Trudimo se da zadržimo dobar smisao za humor u vezi sa svim tim. Kada tvoja beba plače to izgleda kao da ti preti kako će ostaviti na Fejsbuku loš komentar u vezi sa uslugom koju pružaš. Kada pljune na svoju današnju već četvrtu presvlaku, pitaj je šta je pila prethodne noći. Da, glupo je ovo, ali nas zasmejava i smanjuje tenziju, a to mnogo znači.
Nadam se da je ovo makar malo pomoglo. Naravno, ovo je samo trunka svega što ćeš doživljavati i iskusiti sa svojom bebom. Ako ne želiš da slušaš sve ove savete, onda makar poslušaj ovo: Smanji buku osude, veruj sebi, trudi se da ne brineš mnogo, smej se, daj sebi oduška, budi fleksibilna i ne gugluj ništa!
Izvor: huffingtonpost.com