Kada dovedete svoje dete iz bolnice, kroz glavu vam se provlači stotinu različitih misli o materinstvu. Niste sigurni da li su te misli normalne ili su takve da će vas dovesti do ludila. Možete se osetiti kao da vi jedini ne znate ništa dok sve druge majke tačno znaju šta to treba raditi sa detetom! Ali znajte, niste jedini – početak materinstva je mnogim ženama pretežak.
Kvin Keli, mama četiri dečaka, bračni terapeut i blogerka, tvrdi da u majčinstvu ne postoji jedan ispravan način „kako se osećati kada dobijete dete“. U stvari, upravo je suprotno – postoji toliko različitih osećanja i odgovora na dobijanje deteta. Iskustvo svake mame može biti sasvim različito i to je potpuno NORMALNO.
Evo nekih od SAVRŠENO NORMALNIH MISLI koje se javljaju u glavama novopečenih majki koje je ova mama sakupila u razgovoru sa drugaricama. U kojim od njih se vi pronalazite?
Slika: Alisha Bacon/flickr.com
Ovo je tako zbunjujuće a za ceo je život. Šta da radim?
Kada majka dovede bebu kući, nagli prelaz na život sa detetom ne čini se vrlo prirodnim. Majke su zbunjene i ne znaju kako da se vrate svom starom životu sa bebom u naručju.
Očekivale su da će se prilagoditi momentalno, ali to se ipak nije dogodilo istog trenutka.
Ovakvo razmišljanje je normalno.
Ovo je tako lako! Predodređena sam da budem majka.
Neke majke nakon porođaja osećaju preplavljenost svim mogućim dobrim majčinskim osećanjima. One bez poteškoća shvate kako da se brinu o detetu. Osećaj im dolazi potpuno prirodno i one ga obožavaju!
Ovakvo razmišljanje je normalno.
Nisam sigurna da je majčinstvo za mene. Da li mogu da vratim bebu?
Neke majke ne osećaju odmah majčinstvo kao normalno, prirodno stanje. Dok drže svoju bebu, ne osećaju da je veza sa njom posebno jaka. Ne osećaju se pošto-poto srećne što ih na svaka dva sata doje, ljuljaju i drže.
Ovakvo razmišljanje je normalno.
Ovo je u stvari dosadno. Bebe samo spavaju.
Neke majke donesu kući bebu da bi shvatile da ta beba provodi više od 95% vremena spavajući, a preostalih 5% vremena jede i piški/kaki.
Ovim majkama postaje dosadno i ostaju zbunjene kada druge majke opisuju svoje bebe kao zahtevne.
Ovakvo razmišljanje je normalno.
Beba mi oduzima svo vreme koje imam. Nikada ne spava.
Neke žene se pripreme da samo hrane, maze i vole svoje slatke i pospane bebe, a desi se upravo suprotno – da je beba konstantno budna i nervozna.
One se onda pitaju kako druge majke opisuju svoje iskustvo sa novorođenčetom kao divno stanje u kojem uživaju i imaju vremena i za malo odmora.
Ovakvo razmišljanje je normalno.
Ovo nije zabavno. Plakanje je toliko stresno. Ja sam loša majka.
Neke majke imaju bebe koje plaču mnogo (zaista MNOGO), i bez obzira na to koliko su smirene, raspoložene i potpuno predane svom detetu, vrlo je stresno slušati neprestani plač.
Čak ni one najbolje majke ne uživaju kada im je u naručju rasplakana beba.
Ovakvo razmišljanje je normalno.
Osećam se tužno. Ne osećam se povezano sa svojom bebom.
Neke majke ne osećaju da su uspele da se povežu sa svojom bebom odmah po rođenju. One osećaju čak i neku vrstu tuge i nezainteresovanosti prema bebi.
Ovo može biti i jedna verzija postpartum depresije i, dok mnoge majke prolaze kroz to, najbolje je odmah potražiti profesionalnu pomoć kako bi to prestalo, kao i da se stanje ne bi dalje pogoršavalo. Zbog čega patite u samoći kada ima leka i kada možete uživati u vašem novorođenčetu?
Ovakvo razmišljanje je normalno.
Slika: Maggie Winters/flickr.com
Obožavam da dojim svoju bebu. Šta tu ima da se ne voli?
Za neke žene, dojenje je prirodno i sjajno od trenutka kada počne. One od početka imaju dosta mleka i dojenje teče bez ikakvog bola. Ne postoji stres, jer bebu doje na zahtev i sve teče svojim prirodnim tokom.
Ovakvo razmišljanje je normalno.
Dojenje je teško. Ali daću sve od sebe da istrajem!
Neke žene su odlučne da doje, ali sam proces im zadaje dosta muka. Imaju manjak mleka, ragade, dete ne sisa dobro, itd. Neke žene u ovim okolnostima istraju, a neke ne.
Ovakvo razmišljanje je normalno.
Slika: Valentina Yachichurova/flickr.com
Ne pada mi na pamet da dojim. Želim da hranim bebu na flašicu.
Neke žene od samog početka osećaju pritisak okoline ili društva da doje, ali u svom srcu i glavi dobro znaju da to kod njih neće funkcionisati.
One znaju da će bolje funkcionisati sa jasnim merama i tačnim vremenskim rasporedom u kojima će i partner moći da pomogne. Stoga odlučuju da od samog početka ne doje, već se odlučuju za formulu.
Ovakvo razmišljanje je normalno.
Slika: William Andrus/flickr.com
Želim odmah da rodim još jedno.
Za neke majke, misao da dobije još jednu bebu odmah nakon prve ili da bude trudna zvuči vrlo romantično i divno. One počinju da vape za tim skoro odmah po dobijanju prvog deteta.
Ovakvo razmišljanje je normalno.
Slika: Valentina Yachichurova/flickr.com
Možemo li da sačekamo sa još jednim? Ne želim nikada više da budem trudna!
Tokom svog života, srela sam podjednak broj majki koje su uživale u trudnoći i onih koje nisu uživale.
Puno je žena koje kojima je poslednja misao, po dolasku kući sa bebom, nova trudnoća, nova beba i još jedan porođaj. Nekim ženama je prosto potrebno više vremena!
Ovakvo razmišljanje je normalno.
Na ovoj listi nema baš svih misli koje majke promišljaju i sigurna sam da bih mogla da ih nabrajam i pišem o njima danima. Nadam se da se, ako ste novopečena majka, sada osećate ohrabreno i da znate da niste same u vašim iskustvima. Vi i samo vi najbolje znate šta je najbolje za vas i vašu bebu!
Izvor: baby-chick.com