Slika: David J Laporte/flickr.com
Vaš zadatak je da detetu pružite mogućnost donošenja odluka od malena, pobrinete se da promisli i da nauči. Takođe, želite da odgajite dete koje će biti zadovoljno sobom, dete koje će rado i sa zadovoljstvom donositi dobre odluke, a ne loše. Istraživanja pokazuju da se deca, koja nisu tretirana dobro, naviknu da se osećaju loše, i kasnije kao tinejdžeri i odrasli donose odluke koje čine da se osećaju loše.
Kako možete pomoći svom detetu da pravilno rasuđuje?
Vežbom do perfekcije
Podstaknite svoje dete da počne da vežba donošenje odluka pre nego što počne da govori i nikada neće imati problem sa rasuđivanjem. (Na primer: Koga je briga što se cvetići i pruge ne slažu? Ona veruje da liči na dugu. Ako ljudi ne vide da se sama obukla, ne treba da marite šta oni misle o vašim roditeljskim sposobnostima, zar ne?)
Jasno postavite granice u kojima dete ima kontrolu
Naglasite u čemu dete može imati kontrolu, a nad čim vi zadržavate pravo da donosite odluke.
- Sa malom decom: „Da, pretpostavljam da možeš ponovo da nosiš supermen odeću, iako si je nosio svakog dana ove nedelje. Ti biraš šta želiš da obučeš. Međutim, moraš promeniti odeću jer idemo u crkvu, a tamo se oblačimo drugačije da bismo pokazali poštovanje. Moraš da opereš zube. Želiš li to da uradš sada ili pre nego što izađemo iz kuće?”
- Sa odraslom decom: „Možeš pozvati drugare u petak uveče, ali očekujem da večeraš sa porodicom, kao i obično. Možeš otići u bioskop tek nakon večere u petak ili subotu.”
Svesno pomozite detetu da razvije sposobnost rasuđivanja tako što ćete promišljati sa njim o prošlim situacijama
Mnogi nikada ne razviju sposobnost pravilnog procenjivanja jer njihovo iskustvo nije praćeno promišljanjem. Pomozite detetu da svesno donosi odluke („Kako ćeš odlučiti koje delo ćeš svirati za recital?”) i da promisli o mogućim posledicama različitih izbora pre nego što ih donese („Pitam se, da nećeš možda imati previše obaveza i teškoće sa završavanjem domaćih zadataka ako se upišeš na još jednu aktivnost posle škole?”).
Podjednako je važno da ponudite detetu priliku da promisli o tome kako su se njegove odluke pokazale („Znam da si bila zabrinuta kada su ti obe drugarice došle u isto vreme danas popodne. Da li ti je drago što si pozvala Klarisu da se pridruži tebi i Eli?”)
Formirajte proces donošenja odluka
Razgovarajte sa detetom od malih nogu kako i zašto donosite odluke:
„Mislim da ću poneti kišobran sa sobom. Izgleda kao da će kiša.”
„Probaću lososa; kažu da je dobar za zdravlje.”
„Volela bih da pomognemo u prevozu školskog materijala; sva deca zaslužuju dobro obrazovanje i ovo je jedan od načina da pomognemo.”
Dajte deci kontrolu da donose odluke primerene njihovom uzrastu
Koliko god bilo malo vaše dete puno je toga što može samo da uradi. Na primer: sasvim mala deca (do 3 godine) mogu sama da odluče koliko će da pojedu, da se sama hrane, da izebru knjigu za čitanje i igračku kojom će da se igraju. Deca između 3 i 5 godina mogu sama da odluče šta će da obuku, kako će da ukrase zid svoje sobe, s kim i kada će da se igraju, ko može da uđe u njihovu sobu i sl. U uzrastu između 6 i 9 godina dete može samo da odluči kakvu bi frizuru volelo, skloni svoj tanjir sa stola, preuzme odgovornost za svoj domaći, napravi sebi sendvič, odluči koja aktivnost ga zanima. Deca između 10 i 12 godina mogu sama sebi da spreme užinu, da se sama brinu o ličnoj higijeni, ostaju sama kući (sa jasnim pravilima oko puštanja drugih unutra i otvaranja vrata, prošetaju u blizini kuće sa drugaricom ili drugom i sl. Starija deca koja imaju između 13 i 15 godina mogu sama da se bude i pripreme za odlazak u školu, peru svoj veš, idu u bioskop sa društvom, raspoerede svoj džeparac, bejbisituju i sl.
Očekujte od svog deteta i neke loše odluke
Dete još uvek uči o sebi, kao i o životu. To znači više mogućnosti da promišlja i razvija sposobnost rasuđivanja, sve dok mu vi pomažete da razmisli koliko bi stvari bile drugačije da je napravilo drugačiji izbor. Tinejdžeri imaju više izbora, te će neizostavno doneti i neke loše odluke. Samo pokušajte da se oduprete impulsu da izgovorite: „Rekao sam ti da će tako biti”, i vaše dete će sigurno naučiti nešto iz svoje greške.
Izvor: ahaparenting.com