Da li ste se ikada pitali koliko je stvari koje prenosimo sa kolena na koleno stvarno tačno?
Na ova pitanja odgovara knjiga „Zato što ja tako kažem: Istina iza mitova, legendi i upozorenja koje svaka generacija prenosi svojoj deci“ (Because I Said So!: The Truth Behind the Myths, Tales, and Warnings Every Generation Passes Down to Its Kids) Kena Dženingsa, učesnika jednog od najpoznatijih američkih kvizova („Jeopardy“) i drugog takmičara sa najviše prihoda u kvizovima u istoriji Amerike.
Evo šta je istina iza nekoliko zanimljivih roditeljskih legendi koje važe i kod nas:
Ne sme da se pliva najmanje sat vremena posle jela!
Presuda: NETAČNO
Još 1961 godine, pedijatri su sumnjali u ovu legendu, ali su je se tvrdoglavo pridržavali. Tačno je da kada jedemo, naše telo usmerava krv u stomak kako bi pomoglo varenje, ali, kao što ste možda i sami primetili posle svakog jela koje ste pojeli u životu, to ne parališe odmah vaše ruke i noge. Bilo koja vrsta vežbe posle velikog obroka može biti neprijatna, tako da vam niko ne bi preporučio da odmah posle božićne večere preplivavate Dunav. Ali, nema ničeg fatalnog u kombinaciji hrane i hlorisane vode. Ako plivate posle ručka i počnete da osećate bol, nadutost ili grč, samo izađite iz vode.
Nijedna smrt u vodi nikada nije pripisana grčevima posle jela, a američki Crveni krst ne uključuje upozorenja vezana za hranu u svoj prilično dugačak i iscrpan pravilnik o bezbednosti tokom plivanja. Zapravo, plivači na duge staze se rutinski hrane tokom dugih trka radi sitosti i hidratacije organizma.
Slika: Jonf728/flickr.com
Dobro se obuci inače ćeš se prehladiti!
Presuda: VEROVATNO TAČNO
Najnoviji pregled relevantnih istraživanja objavila su Eleni Morzuku i Metju Falagas sa Alfa Instituta za Biomedicinske Nauke u Atini. Oni su ukazali na eksperimentalni dokaz Ronalda Eklesa sa Univerziteta u Kardifu koji je pokazao da su osobe koje su 20 minuta držale noge u hladnoj vodi bile više nego duplo sklone prehladama u nedelji posle eksperimenta u poređenju sa kontrolnom grupom tj. onima koji nisu držali noge u hladnoj vodi. Predloženo je nekoliko mehanizama za objašnjavanje potencijalne izloženosti tela prehladi na hladnoći, ali postoji dokaz da, u slučajevima hipotermije, hladnoća može i smanjiti i usporiti bela krvna zrnca koja se bore sa prehladom. Hladnoća može izazvati i vazokonstrikciju (sužavanje krvnih sudova) u nosu, gde inače borave rinovirusi. Ovo dovodi do toga da je vaš respiratorni trakt manje efikasan u filtriranju virusa.
Slika: Sheron Molelrus/flickr.com
Doručak je najvažniji obrok.
Presuda: VEROVATNO TAČNO
Postoji naučni konsenzus da konzumiranje doručka ima specifične i jedinstvene prednosti. Većina studija o doručku i gojenju je pokazala da su oni ljudi koji preskaču doručak, suprotno verovanjima, deblji od ljudi koji redovno doručkuju, možda zato što preskakanje jutarnjeg obroka vodi ka slabijoj kontroli apetita i lošim izborima hrane kasnije u danu. 2011.god studija Univerziteta u Minesoti je pronašla moguće mehanizme za ovo: ljudi koji su konzumirali doručak tokom njihovog istraživanja su imali zdravije nivoe glukoze i do pet sati kasnije, a što umanjuje rizik od gojaznosti i dijabetesa.
Zdravstvene koristi od doručka, naročito kod dece, nisu ograničene samo na telesni indeks masti. Efekti koji utiču na regulaciju nivoa šećera u krvi takođe dokazano umanjuju rizik od dijabetesa i srčanih bolesti. Pored toga, razna istraživanja učenika širom sveta, od japanskih studenata medicine do američkih srednjoškolaca, pokazala su povećani umor tokom dana kod onih koji su preskakali doručak a to umanjuje i kognitivne sposobnosti. Studija iz 2002.god vođena među lošijim učenicima u državnim školama u Bostonu pokazala je da uvođenje besplatnog doručka u škole poboljšava rezultate na testovima matematike, ocene iz vladanja kao i dolazak školaraca na časove.
Slika: Jodimichelle/flickr.com
Nisi debeo – samo imaš teške kosti.
Presuda: UGLAVNOM NETAČNO
2011.god., antropolozi sa državnog Univerziteta u Severnoj Karolini su objavili nove dokaze koji povezuju težinu i veličinu kostiju. Mereći 121 različitu butnu kost (da, to se može desiti kada donirate telo u naučne svrhe) uvideli su da gojazni ljudi zaista imaju šire kosti, zbog različitosti u težini koju njihove kosti moraju da nose kao i zbog različitih pokreta koje obično koriste. Drugim rečima, to što imate velike kosti vas ne čini debelim, ali ako ste debeli možda imate i velike kosti.
Slika: Meme Binge/flickr.com
Ne sedi tako zavaljen! To nije dobro za tebe. Ispravi se.
Presuda: NETAČNO
U Aberdinu u Škotskoj 2006.god je vođeno istraživanje u kom su doktori radili rendgenske snimke zdravih pacijenata u tri različite pozicije: kada su nagnuti unapred, kada sede pravo i kada su zavaljeni unazad za 45 stepeni. Prav položaj je izazivao najviše pomeranja spinalnih diskova a što dovodi do naprezanja u leđima. Kada govorimo o sedenju u školi, najbolji savet je da deca sede pod bilo kojim uglom koji im omogućava da leđa budu opuštena a naslonjena, da što je češće moguće prave pauze i ustanu ili se prošetaju, i da nikada ne sede nagnuta napred.
Slika: Michael Coghlan/flickr.com
Pij 8 čaša vode dnevno.
Presuda: NETAČNO
2002.god, profesor psihologije i specijalista za bubrežne bolesti – Hajnc Valtin iz Darmuta, je proučavao ovaj mit Žurnala američke psihologije i zaključio da ovo „pravilo“ nije samo laž već možda i slučajna omaška. Naime, 1945.god Agencija za ishranu Nacionalnog istraživačkog saveta u SAD-u je preporučila „mililitar vode za svaku unetu kaloriju“. Tako bi ishrana od oko 1900 kalorija stvarno podrazumevala unos oko 8 čaša vode dnevno. Ali, u skladu sa tipičnom američkom tendencijom da se ne obraća dovoljno pažnje na stvari, čini se da su svi zaboravili sledeću rečenicu: „Većina ove hrane se nalazi u hrani.“ Da, tako je – većinu vode dobijamo iz onoga što nije voda. Zapravo, doktor Nacionalnog Instituta za zdravlje je 2000.god., za Los Anđeles Tajms, izjavio da bi zdrava osoba na umerenoj temperaturi verovatno mogla da zameni dnevni nedostatak vode samo hranom, bez ijedne čaše vode! Dr. Valtin tvrdi da, osim ako nemate kamen u bubregu, infekciju urinarnog trakta ili nešto slično, verovatno više treba da brinete o tome da ćete uneti previše a ne premalo.
Ali, onda se postavlja pitanje koja je to prava količina vode koju treba popiti? Koliko god vam vaše telo kaže da pijete, i to onim čudnim mehanizmom koji se zove „biti žedan“. Čovek počinje da oseća žeđ kada se koncentracija krvi pojača za manje od 2%, a to je i te kako dovoljno upozorenje jer dehidratacija ne počinje dok ta cifra ne pređe više od 5%. Ne morate da brojite čaše ili posmatrate boju urina. Jednostavno, pijte vodu kada ožednite. A to i ne mora da bude voda: istraživanje Centra za ljudsku ishranu iz 2000.god je pokazalo da čak i takozvana „dijuretska“ pića poput kafe, čaja ili sode sa kofeinom pružaju skoro svu hidrataciju kao i voda.
Slika: Mauricio Alves/flickr.com
Šećer decu čini hiperaktivnom.
Presuda: NETAČNO
Desetine novijih studija su doktorima pokazale slabosti ovog mišljenja. Nije šećer taj koji deci daje dodatno „ludilo“, sada se veruje da su zapravo sve prilike u kojima deca jedu više šećera, poput rođendana i raznih proslava, u stvari same po sebi haotične. Eksperiment koji su 1994.god vodili Danijel Huver i Ričard Milh je krivicu za ovaj mit nedvosmisleno svalio na roditelje: pokazali su da su mame i tate bile sklonije da ponašanje svoje dece ocene kao hiperaktivno kada im je rečeno da su deca upravo pojela nešto slatko a, zapravo, sva deca u ovoj studiji su pila piće bez šećera.
Slika: Felipe Fernandes/flickr.com
Šećer kvari tvoje zube!
Presuda: NETAČNO
Ako mikrobi u vašim ustima mogu bilo koji ugljeni hidrat da pretvore u kiselinu, da li šećer po nečemu poseban? Odgovor je ne. Hleb, pirinač, mnoge vrste voća i povrća – sve ove namirnice imaju dovoljno skroba da omoguće bakterijama na vašim zubima da satima buše karijes. Možete potpuni isključiti šećer iz ishrane, ali ako ne perete redovno zube i ne čistite ih koncem, i dalje ćete imati loše zube. Neko bi mogao pretpostaviti da je šećer gori od drugih ugljenih hidrata jer se lake „lepi“, ali ni to nije istina. 1990.god. zubar istraživač Harold Link, sa Univerziteta Njujork, je obavio seriju testova jačine zadržavanja raznih vrsta zubnog kamenca i kuvani skrobovi su bili mnogo lošiji za zube nego šećer. Vaša pljuvačka je prilično dobra u čišćenju ostataka od slatkiša ali ne toliko kada pričamo o pomfritu na primer.
Slika: Jodimichelle/flickr.com
Pravilo 5 sekundi – ako hrana padne na pod i ti je dohvatiš u roku od 5 sekundi to je ok.
Presuda: NETAČNO
Pionir na ovom polju je bio Džilijan Klark koji je proveo deo 2003.god bacajući gumene bombone i kolače na pod tretiran ešerihijom koli na Univerzittu Ilinois. Zaključak je da su mikrobi kontaminirali pod istog momenta, a ne posle nekog magičnog vremena od 5 sekundi. Tim Unverziteta Klemson je kasnije došao do sličnih rezultata. U jednom od njihovih testova, parče kobasice koje je palo na pod sa mikrobima je uspelo da pokupi 99% bakterija u prvih pet sekundi!
Zaključak: veči deo hrane možete podići sa poda posle jedne sekunde ili jednog sata i bićete potpuno u redu. Ali, ako je na podu nešto grozno, hrana koja je pala će biti podjednako grozna i pre i posle isteka pet sekundi.
Slika: brianna.lehman/flickr.com
Brijanje nije dobro. Tako će ti samo dlake biti gušće i tamnije.
Presuda: NETAČNO
Ovaj mit su istraživači osporili još davne 1923.god. kada je Mildred Troter sa Univerziteta Vašington u Sent Luisu istraživala šta se dešava kada tri žene briju dlake na svom telu u različitim intervalima u periodu od osam meseci. 1928.god ona je ponovila eksperiment na muškim licima i oba istraživanja su imala isti rezultat: „Miskroskopski pregled je otkrio da nije bilo nikakvih povećanja u debljini ili promena u boji dlaka pre i posle perioda brijanja.“
Slika: Illusive Photography/flickr.com
Da li su vama roditelji govorili neke od ovih stvari i da li ih vi prenosite vašoj deci?