Upoznajte MISP – tehniku dodira koja deci donosi razvoj empatije, kreativnosti i samosvesti

3min
'Da li mogu da te dodirnem? Da li ti prija ovaj dodir ili možda ovaj? Da li si raspoložen da te izmasiram?' – sve su to pitanja koja kažu 'volim te i poštujem' i koja daju slobodu da odgovor...

Svedoci smo manjka empatije, poštovanja među ljudima, ličnog izražavanja, a samim tim i povećanja depresije, anksioznosti, agresije i vršnjačkog nasilja. Postoje brojni pokušaji, programi, projekti i stručnjaci koji se bave ovim problemima, s tim da se posledice stavljaju u prvi plan, pa se tako jednostavno podelimo u žrtve, nasilnike ili delikvente. Međutim, pitanje je da li se ljudi rađaju nasilni? Da li neko ko nije dobio ljubav, pažnju, osećaj sigurnosti, poštovanje, poverenje… može to i da pruži? Kako je moguće očekivati od nekoga da oseti emociju, ako za nju zna samo iz naučene definicije? Drugo važno pitanje je kako smo tako lako poverovali da deca ne mogu biti pod stresom, jer su mala i jedina obaveza im je da uče?!

 

Dve divne žene, Mia Elmsater (Mia Elmsäter) i Silvie Hetu (Sylvie Hétu), osmislile su praktičan, efikasan, jednostavan i prilagodljiv program, koji doprinosi razvoju empatije, međusobnog poštovanja, ali i samopoštovanja kod dece. Njihov fokus je bio na dodiru u kombinaciji sa brigom i poštovanjem, što je osnova za zdravije ljudske odnose. Njihova vizija je da svako dete koje pohađa školu doživi pozitivan i blagotvoran dodir, svakodnevno, u svim delovima sveta, a najvažniji cilj je smanjenje vršnjačkog nasilja. Osnovale su internacionalnu asocijaciju MISA (Massage in Schools Association), u okviru koje sprovode MISP program (Massage in Schools Programme), prvi put predstavljen 1999. godine, a danas se primenjuje u oko 30-ak zemalja sveta. Od 2017. godine licencirani instruktori rade i u Srbiji. Tokom stvaranja ovog programa, osim iskustva osnivača, uključena su i znanja iz oblasti medicine, psihologije, pedagogije, filozofije…

 

 

MISP – Masaža za decu u školama i vrtićima

Program je namenjen deci od 4 do 12 godina i ima dva glavna aspekta. Prvi je osnovna rutina pokreta masaže, koja se sastoji od 15 jednostavnih pokreta koji imaju nazive i evociraju slike, tako da se uključuje i prirodna sposobnost dece da maštaju. Deca se masiraju isključivo međusobno, preko odeće, po leđima, glavi i rukama, a instruktor pokrete pokazuje na nastavniku, vaspitaču ili u vazduhu. Kad deca, kroz nekoliko nedelja, savladaju celu rutinu, posao instruktora je završen, ali suština programa je da masaža ostane u učionicama i da se nastavi svakodnevno. Trajanje cele rutine je svega 15-ak minuta, što svakako deca izgube od nastave, ali na komešanje, odugovlačenje, rasprave, rešavanje konflikata i slično. Iskustvo je pokazalo da je najbolje da se sa masažom započne radni dan, jer deca počinju sa aktivnostima rasterećena, opuštena, koncentrisanija, sa osećajem sigurnosti i jedinstva.

 

DSC02978

 

 

Drugi aspekt je uključivanje pokreta i dodira u nastavni plan, s obzirom na to da deca efikasnije mogu integrisati informacije ukoliko je njihovo telo uključeno u proces učenja. Instruktori daju predloge, a na nastavnicima i vaspitačima je da puste mašti na volju, da budu kreativni i osmisle brojne načine za učenje putem dodira. Na taj način će većina dece bolje usvojiti znanje i jednostavno se bolje osećati tokom školovanja (u vrtiću).

 

Poštovanje u MISP-u

Načelo poštovanja se zahteva na svim nivoima u okviru MISP-a. Prvo deca treba da osete poštovanje tokom učenja rutine, tako što svako dete uči pokrete sopstvenim tempom. Svako dete ima pravo da kaže „NE“ ili celoj masaži ili određenom pokretu, kao i da kaže drugaru koji ga masira da pojača ili ublaži pritisak. Time se deci daje mogućnost da izraze mišljenje, osveste svoje granice, a zatim da traže da ih i drugi poštuju. S tim u vezi, postoji samo jedno važno pravilo koje se zahteva od dece – pre početka masaže uvek prvo tražimo dozvolu od osobe koju treba da masiramo. Sve drugo dolazi kod dece spontano ili imitiranjem starijih, pa tako instruktor tokom demonstracije pokreta često proverava da li vaspitaču prija masaža, da li bi trebalo da pojača ili ublaži pritisak i slično. Na kraju se od dece očekuje da se zahvale jedni drugima, što se nikada ne postavlja kao zahtev, već kao predlog. Značajno je da i deca čiji roditelji nisu dali dozvolu da dete bude u programu, ili koja sama ne žele da učestvuju, ipak ostanu u prostoriji, da posmatraju ili da budu „pomagači“ instruktoru ili nastavniku. Dokazano je da i oni koji samo posmatraju masažu doživljavaju blagotvorne efekte: „udišu“ oksitocin, u lepoj su atmosferi, opuštaju se, osećaju se ispoštovano!

 

DSC02988 (1)

 

MISP sa porodicama

Program se sprovodi uglavnom kroz 5 viđanja, najčešće jednom nedeljno. Razmak između časova je potreban da bi i roditelji i deca uvežbali naučene pokrete, jer tek kad to postane rutina, oni zaista mogu uživati u toj zajedničkoj aktivnosti sa mnogo dodira. Na časovima roditelji masiraju isključivo svoju decu i deca njih, ali se mogu masirati i odrasli među sobom i deca među sobom. Iako je ovde u pitanju odnos roditelj – dete, traženje dozvole pre masaže ostaje kao pravilo. U ovoj situaciji efekat programa je potpuni doprinos izgradnji poverenja između roditelja i dece, kao i bolje razmevanje dece i njihove faze razvoja. Pored pokreta masaže, svaki čas sadrži i teorijski deo, gde instruktor govori o benefitima MISP-a, oksitocinu, o tome kako masaža utiče na nervni sistem, o stresu kod dece itd.

 

Benefiti MISP-a

 

ZA DETE:

  • mogućnost da nauči i iskusi da kaže „da“ i „ne“ dodiru
  • opuštanje
  • jači doživljaj sebe i razvoj samosvesti
  • razvoj empatije i poštovanje različitosti
  • poboljšana koncentracija i razvoj mašte
  • doživljavanje pozitivnog efekta oksitocina

 

ZA RODITELJE:

  • imaju tehniku koji pomaže da se dete umiri
  • imaju kreativan način za pomoć oko domaćih zadataka
  • poboljšanje odnosa sa braćom i sestrama
  • zajedničko provedeno vreme uz mnogo dodira
  • bolji san za njihovo dete, ali i za njih

 

ZA VASPITAČE, UČITELJE, ŠKOLE I VRTIĆE:

  • više harmonije unutar grupe
  • inovativni način za oživljavanje nastavnog plana putem dodira
  • osećaj jedinstva u čitavoj školi/vrtiću
  • praktičan „alat“ za SMANJENJE VRŠNJAČKOG NASILJA

 

Dodir kao antistres terapija

Kako to deca mogu biti pod stresom, kada su mala i pojma nemaju o životu?! Odgovor je jednostavan: stres je svakodnevna pojava, svojevrsni odgovor organizma na stresne situacije. Važno je da smo rođeni sa tim mehanizmom, jer kako bismo inače utekli divljoj životinji ili preživeli logor ili pobegli iz požara, da nije adrenalina i pojedinih hormona stresa. Međutim, to, hvala Bogu, nisu situacije sa kojima se suočavamo svakodnevno, pa ipak, napadi na nervni sistem deteta ne prestaju i izazivaju iste efekte u organizmu, ali bez očiglednog protivnika, tako da deca ostaju u stanju agresije, anksioznosti, depresije, autodestrukcije….

 

dodir s postovanjem-2

 

Spisak stresnih situacija je beskrajan, ali da počnemo od onih svakodnevnih – crtani filmovi, video igre, nepravilna ili nedovoljna ishrana, velika očekivanja roditelja i učitelja, testovi i procene, buka, vanškolske aktivnosti… Tu su i drugi okidači – razvod roditelja, gubitak člana porodice, gubitak tranzitnog objekta (omiljeni predmet koji dete koristi kao prelazni oblik za potpunu separaciju od roditelja), promena škole, vrtića, vaspitača, medicinske procedure… U svim ovim okolnostima organizam je prinuđen da bude na oprezu – dakle u latentnoj napetosti – sa stalnom dozom stresnih hormona. Organizam koji je na oprezu ne bavi se varenjem, rastom, drži imunološki sistem na minimumu, jer energiju čuva za eventualnu opasnost.

 

Neophodno je omogućiti deci balans i trenutke koji pomažu proizvodnju opuštajućih hormona. Topao roditeljski dodir je svakako prvi na listi, koji kao čarobni štapić normalizuje disanje i srčani ritam, pomaže varenje, „ubrizgava“ hormon rasta… Roditeljski zagrljaj, nasuprot pažljivo biranim rečima, u svakoj situaciji nepogrešivo govori detetu – SMIRI SE, OPUSTI SE, NE BRINI, TU SAM, VREDAN SI MOJE LJUBAVI BAŠ TAKAV KAKAV SI!

 

janarodj

Jana Vulinović je nakon dolaska bebe odlučila da promeni profesiju i od ekonomiste postala babica, IAIM instruktor za masažu beba, MISP instruktor i MARTE MEO praktičar.

 

Vodi Fejsbuk stranicu ‘Mazi me, pazi me‘ putem koje roditeljima približava prirodno roditeljstvo i organizuje radionice na kojima roditelje uči važnosti dodira i tehnikama masaže. Ipak, kako kaže, o umetnosti roditeljstva i dečijem razvoju najviše uči od svog deteta i drugih roditelja i dece koji dolaze na njene obuke. 

Kontakt: janavulinovic@gmail.com

Telefon: 064 56 96 334

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *