Prvo, čime da kreneš? Drugo, kad si saznao čime krećeš, kako brate mili da ga spremiš? A treće, šta sa detetom koje ne želi ni da lizne to što si spremila?
Za ovo treće nisam vična, ali za prve dve stvari sam magistar! Pa, hajde da počnemo!
Okolnosti su bile takve da je Lenka punila 4 meseca i da se tu u kući našla kutija pirinčane kaše za bebe koju je koristila jedna starija beba. Iz čiste radoznalosti sam pripremila malo kaše i pokušala da dam Lenki. Prošlo je kako se i očekivalo – potpuno razočarana i zgađena faca je te tri kašičice koje sam joj dala, svaku uporno izbacivala iz usta.
Ovo me nije pokolebalo, a ne treba ni vas – ta reakcija je potpuno normalna za bebu koja ceo svoj mini život pije samo mleko. Tako će reagovati i na vodu i na sok i na sve novo što bude probala prvih nekoliko nedelja. To ne znači da beba neće da jede i da joj se nešto ne sviđa, pa nemojte na prvu razočarano odustajati.
Probala sam sutradan ponovo, pa sutra ponovo, pa sutra ponovo… U početku, stvarno nije važno da vaša beba pojede sve što ste joj spremili. Što se mene tiče, nije ni kasnije – neka jede koliko joj se jede (osim kada količina (mala/velika) koju pojede u vama budi veliku zabrinutost, naravno).
Posle možda nedelju dana počela sam kašu da pripremam sama od namirnica koje sam kupovala. Za početak samo pirinač, skuvan u vodi da omekša pa izmiksan štapnim miskerom. To sam uvek morala da provlačim kroz cediljku da bih uklonila veće komade pirinča koji se nisu dobro izblendirali i uvek bih koristila mleko da razredim kašu do neke gustine blizu gustini kaše ali ređe, jer je to još uvek bio sam početak.
Pa mi prijateljica predloži da pirinač prethodno sameljem u električnom mlinu za kafu, pa odem i kupim mlin za kafu i bude mnogo bolje. Tada sam već u ishranu polako uvela i proso, raž, ovas – za vrstu žitarica koje treba da dajete u uzrastu u kojem počinjete sa čvrstom ishranom, konsultujte se sa vašim pedijatrom. Svaku novu namirnicu dodajte ishrani sa već poznatom namirnicom ili samu (u slučaju žitarica, meni je bilo lakše sve kombinovati sa pirinčem) i sačekajte od 3-7 dana do dodavanja sledeće namirnice zbog mogućih alergija koje bi trebalo da se pokažu u tom periodu.
Onda se setim da ne moram da meljem već mogu od svake žitarice da kupim brašno. Uradim i to, pa pomešam određenu količinu od svakog brašna i stavim u jednu teglu. To mi je bio najbolji i najbrži način.
200 ml vode stavim da provri pa polako dodam 2 kašike brašna od žitarica (pirinač, raž, ovas, proso ili svaku posebno ili samo jednu od njih, kako kad) sve vreme muteći žičanom mutilicom da bih razbila sve grudvice i kuvam 3-4 minuta. Ako ostane neka grudvica, procedim kroz veliku cediljku. Dodam mleka ili vode da razredim do željene gustine. Nemojte koristiti kravlje mleko već vaše ili adaptirano!
Pritom, za to vreme u glavi mi je užasna zbrka – da li sam pogrešila, hoće li joj smetati ta jedna grudvica koju sam slučajno previdela, hoće li da napravi pometnju što joj posle kaše dam mleko, hoće li da joj smeta raž i ostale strašne priče pred spavanje.
Proći ćete kroz isto i evo, odaću vam tajnu: sa vašim detetom će sve biti u redu. Samo se opustite i za svaku dilemu pitajte iskusnije sveže mame, svoje mame ili pedijatra, pomoći će vam sigurno. I nemojte da vas ovaj tekst pokoleba jer vam zvuči kao da mi je sve išlo glatko. Uopšte nije, bila sam obuzeta strahovima i dilemama.
Sledeće pitanje koje me je ljudski namučilo: kada i kako početi sa povrćem i voćem?
Pirinač sam od napunjena 4 meseca davala sigurno 2 nedelje, pa sam kasnije uvela i ostale žitarice i tako nastavila još dve nedelje.
Onda sam, kada je napunila oko pet meseci, počela sa sokom od jabuke i šargarepe (bez dodatog šećera!) između obroka ponekad, po savetu pedijatra. Pa sam posle nekoliko dana prvi put skuvala krompir, izmiksala ga i dala joj da proba. To joj se svidelo pa sam na svaki 3-4 dan uvodila novu namirnicu zajedno sa krompirom koji mi je tada bio osnova za sve: šargarepu, tikvicu, karfiol, brokoli, tikvu/dulek, spanać.
Na pet i po meseci sam počela sa voćem, tako što sam ga kuvala pa pasirala zajedno sa žitaricama. Prvo sam uvela jabuku, pa onda breskvu jer je bila u sezoni, pa onda i bananu. Bananu nisam kuvala nego sam je samo blendirala sa skuvanom pirinčanom kašom.
Kada je napunila 6 meseci za večeru sam joj uvela mešavinu 7 žitarica za bebe koje sam pripremala sa mlekom. Gledala sam da u sebi ne sadrži šećer, konzervanse, soli, aditive i slično. Videćete vremenom da se neke žitarice lakše a neke teže pripremaju tj. neke ćete lako umešati u mleko/vodu a neke teže. To ništa ne utiče na vašu bebu, ali olakšajte sebi i koristite one za koje smatrate da su vam lakše za pripremu.
Svakako, nakon žitarica počnite prvo sa povrćem, da bi se vaša beba prvo navikla na ukuse koji nisu slatki da vam ne bi kasnije pravila problem sa uvođenjem povrća.
Moji problemi, strahovi i dileme vezani za njenu ishranu prestali su kada sam počela delimično da se držim okvira jednog plana ishrane i jedne određene satnice koju sam pronašla u magazinu Nutricija a koja se uklopila u moja shvatanja. Pokušajte da napravite tu satnicu obroka, to je važno i za vas ali još više za vašu bebu. Pravi ritam je polovina pravilne ishrane.
Ako je vaša beba do uvođenja čvrste hrane pila mleko na tri sata, nema razloga da je čvrstom hranom hranite češće od toga. Uvek je osluškujte i ne silite je da jede ono što ne želi, time ćete sebi napraviti veći problem nego što suštinski jeste. Ako ne pojede taj spanać baš svaki put kada joj pripremite, nije strašno. Nadoknadiće kroz druge namirnice ili će ga pojesti sledeći put.
Mene je ubijalo što nisam znala kad šta smem da dam, kako šta da kombinujem, kad šta da uvodim. Mislila sam da ako joj ne dam voće u 12 sati, da sutra više neće hteti ni da ga jede, ali nije tako. Mislila sam da ako slučajno ne pojede sve što sam pripremila, da više neće hteti nikad ni da okusi ništa, ali nije tako. Mislila sam da sve radim pogrešno, ali nije tako. Mislila sam da nikada neću osetiti sigurnost u svoje postupke ali NIJE TAKO!
Onog trenutka kada sam shvatila da mom detetu NIŠTA ne fali i da dobro napreduje i da je savršeno zdrava i sa ne pojedenom kašicom do kraja ili preskočenim voćnim obrokom – tada sam znala da sve radim kako treba i da svaka mama radi kako treba, jer radi najbolje što zna.
Desilo se jednom da Lenka nije htela da jede kašicu sa brokolijem. Tada sam pala u očaj – “Eto, desilo se! Dala sam joj voće pa sad više neće da okusi povrće!”
Ali, ne! Sutradan sam probala ponovo, sa malo lepšom kašicom – sa umerenim odnosom povrća i smazala je dok si rekao keks. Vaša beba je čovek koliko i vi a ni vama se sigurno ne jede brokoli svaki put kad ogladnite.
Nemojte nikada dodavati šećer i so u kašice koje pripremate. Kada kupujete gotove kaše, potrudite se da ne sadrže šećer i druge štetne sastojke – tako malu bebu treba da zaštitimo od svega što nije dobro za nju. Začine takođe na početku zaobiđite. Meso dobro skuvajte, povrće i voće uvek kuvajte da omekša ali nemojte mu uzeti dušu kuvanjem od sat vremena i slično.
Preporučljivo je da dojite svoju bebu do navršenih 6 meseci života, do tada vaše (ili adaptirano u mom slučaju) mleko sadrži sve što joj je potrebno. Vaša je odluka kada ćete početi sa uvođenjem čvrste hrane ali vam savetujem da na samom početku ipak budite pažljivi i osluškujte reakcije svoje bebe, dok vremenom zajedno ne uđete u štos i postanete tandem iz snova.
Samo verujte u sebe i budite uporne ♥
Autor: Milica Šumaković, www.milinkuvar.com
Pročitajte i:
Jedna mama u Estoniji: Prva čvrsta hrana ovde je…bundeva!
Uvođenje čvrste hrane: Poštedite svoje dete soli
Ovaj post je napisan u saradnji sa brendom Lino i deo je naše zajedničke kampanje da mamama olakšamo uvođenje čvrste hrane.
Više informacija na: baby.lino.eu |