Ali stil se ne rađa samo iz modnih trauma mlade majke, koja je morala sama da se izbori sa zahtevima vizuelne identifikacije i da otkrije da nije kul oblačiti se i imati istu frizuru kao ostale devojčice u školi, nego upravo suprotno – razlikovati se i biti svoj. Stil može da se nasledi, neguje, unapređuje i širi oko sebe, jer ste imali na koga da se ugledate i jer vam je potpuno uobičajeno i normalno da se drugi ugledaju na vas. Budite, ili postanite mama, koja će oblačiti svoju devojčicu praktično, udobno i lepo, jer nemate ni jedan kulturni izgovor da to ne bude tako. Ali nemojte biti modni policajac i kažnjavati potrebu vašeg deteta da u nekim periodima nosi krila i krune, jer želi da bude neka od onih vilinskih princeza iz crtaća koje gleda – a verovatno će želeti, budite spremne na to. I nemojte biti fanatik ženstvenosti, ako vaša devojčica ima avanturistički duh i više voli da se pentra po ogradama i provlači kroz žbunje, nego da presvlači barbike.
Zlatno pravilo stila, koje važi i kad je dete sasvim malo, jeste pitanje ko je ta osoba? Jer vaše dete je osoba i ne možete da to ne primetite, ako ste raspoloženi da primećujete suštinske stvari. Vaša devojčica iskazuje svoju ličnost od rođenja i sa postizanjem koordinacije i brzine kretanja, sve je intenzivnije iskazuje. Da li je ona metak koji samo zuji svuda oko vas? Istraživač? Promišljeni čuvar dragocenosti? Neko ko ume da utone u tišinu toliko da zaboravite da je prisutna? Kakvi su joj pokreti, čime voli da se igra, šta je čarolija njenog sveta?
Kad znate kakva je osoba vaše dete, onda znate i kako da ga obučete, tako da ga garderoba ne opterećuje, nego da se slaže sa karakterom. Jer tako se i sami oblačite, ako imate stila. Ne nosite damsku haljinu i šešir, ako ste više kaubojka ili hipika, nego nosite lepe stvari koje vam idu uz ličnost, koje potvrđuju vaše saznanje o onome što jeste i doprinose da se dobro osećate u svojoj koži.
Moda za decu nije ekstravagantna izmišljotina, nego ponuda mamama koje žele da njihove male osobe izgrade vizuelnu inteligenciju, da budu obučene dobro a primereno svakoj prilici i nikada ne podlegnu masovnom neukusu, jer ne znaju kako najbolje da izraze sebe kroz oblačenje i identifikuju svoju ženstvenost i seksualnost sa nekim velikim osobama, za koje još nije izmišljena kazna – za modni genocid, recimo.
Da li znate onaj osećaj, kad spazite na ulici nekoliko devojčica (gotovo devojaka, ali jasno vam je da su još devojčice) i imate potrebu da protrljate oči, jer su sve iste, kao bliznakinje. Imaju iste frizure, isto su našminkane (preterano i upadljivo) nose nabudžene grudnjake i pocepane farmerke i klatare se na onim strašnim platformama, nalik na kopita i svaki čas zastaju da podignu svoje smartove i napuće se u kameru? Lepe su, mislite dok pokušavate da progutate knedlu, jer vas je nešto stislo u grlu, neko sažaljenje pomešano sa željom da im priđete i objasnite neke stvari, a to ipak ne možete da učinite, lepe su – jer su tako mlade, šteta što tako nakaradno tretiraju svoju mladost i lepotu i što nemaju pojma. Nemaju pojma ko su i pokušavaju da budu neko, ko nisu. Žrtve modnog genocida uvek vas navode da se tako osećate – zgranuto, tužno i bespomoćno. Jer nije samo moda. Izgled nikad nije samo moda.
E, zato je potrebno negovati stil od malih nogu, a vi ste mama – ili ćete biti – koja je svesna toga.
|